Ovo je definitivno dno dna jer šta reći u situaciji kada se niti jedan pravi navijač Rijeke ne veseli ostanku u prvoj ligi na način kojim smo ga izborili. Ako nekome nije jasno dobili smo 6 bodova bez borbe i Dugopolje je odustalo od ulaska u 1. Ligu.
DNO  DNA

Čestitke susjedi na ostanku u ligi

Ovo je kraj. Konačni kraj, tuga i nevolja. Muka mi je već duže vrijeme,danas totalna depresija. Lete mi pred očima godine nadanja i čekanja…lažnih nada, predugih čekanja. Čekali smo naslov, dobili po glavi. Odsvojih. Nisu nam krivi ni dinamo, ni hajduk, ni Mamić, ni Ljaljak… našinam zabili nož u leđa. Ispisao sam nebrojeno puta sve što mislim oaktualnom vodstvu, nakon Rijeka-Zadar maknuli mi tekst, pa ugasilikolumnu na klupskim web stranicama (big deal za kolumnu, ali nisu sedali kritizirat, jer – o čemu ja to pričam, kakva kritika?!?). Napisaosam još davno na ovom forumu par riječi o jednoj velikoj zabludi zvanojSrećko Juričić, treneru kojeg su hvalili oni koji ga se ne sjećaju kaotrenera (nije znao dobit dobivenu utakmicu, to je istina o S.J.). Kaoigrač bio je fenomenalan, šteta što je tu prestalo sve dobro što jenapravio u Rijeci (nemojte mi samo o finalu Kupa ’94., molim vas!). Onjima više neću, daj Bože, nikad. Neću, zapravo, ništa. Užas, ne sjedatu ni jedna riječ tamo gdje treba, sve je to lišće koje goni vjetar(tako kaže Dido Milenković). Pada mi na pamet samo jedna neviđenakoincidencija; ispričavam se na mojih pet privatnih minuta, ali sorry,možda sam (kako su mislili Komen i društvo nakon Zadra) stvarno ja kriv.Zadnji put Rijeka je ispala iz lige kad sam imao 4 godine, moj starijibrat 6. Danas moj sin Adriano (molim lijepo, dobio ime po Fegicu) ima 4godine, kćer Sandra 6. Zbog toga mi se mota suza u oku, ali je nećupustit u inat ovim našim brižnim Volpićima. (Sandro Bastiančić – forumFF)