Skočić je spaljen poput pusta na kraju karnevala. Na Kantridi maškare traju cijelu sezonu. Svi hodaju s maskama svakodnevno, kao nekada Venecijanci, dok ih Napoleon nije zabranio.

Srećko Juričić, sportski direktor, ali trener u duši, bacio je s broda i drugog trenera (Ištuk, Skočić) i dva kola prije kraja sudbinu kluba gurnuo u ruke – Elvisu Scoriji. Na dan ustoličenja novog(starog) stručnjaka stigla je, međutim, i vijest da je »Dugopolje« odustalo od prvoligaških zabranjenih snova. Igračima je pao kamen sa srca (a tek predsjedniku Miškoviću!), mirno mogu odigrati dvije posljednje utakmice. Treba im još teoretski bod da bi izbjegli onu 13. poziciju koja vodi u – Drugu ligu.

»Rijeka«, dakle, neće ispasti, ali sramotu ne mogu isprati slapovi Niagare!

Elvis Scoria vratio se za dvije utakmice, nakon toga će pregovarati s Damirom Miškovićem. Vidjeti koliko će na stolu biti novaca za prijelazni rok. Jer, ova ekipa mora u rezalište. Nijedan trener (Horvat, Ištuk, Skočić) nije uspio promijeniti krvnu sliku momčadi. Udahnuti joj napadačku igru.

Scoria je prvi odustao, još prije početka prvenstva, nakon nekoliko dana priprema. Digao je sidro, nije bio na istoj valnoj dužini s tadašnjim predsjednikom Komenom. Nije želio nastaviti raditi s orkestrom u kojem dominiraju bubnjari. Bez fine violine i – gol igrača, dijamantne igle. Dobra procjena, stvar izbora.

Komen je bio u škarama naslijeđenog duga od 13.000.000 kuna (24. veljače 2010.), klub s olovnim utezima oko noge. »Rijeka« je četvrtog trenera sezone dobila prije informacije da »Dugopolje« neće utrčati u HNL.

Objektivno, »Dugopolje« je više razveselilo riječke navijače od vijesti o Scorijinom ustoličenju. Pulski poskok Elvis tako mora završiti priču koju nije htio započeti. Sudbinski je vezan za stijene Kantride.

Osvojio je Kup prije sedam godina (u finalu dvaput svladao Hajduka, 2:1, 1:0), onaj Kup koji nije uspio podignuti 1994. godine (finala s Dinamom), kao igrač, kada je trener »Rijeke« bio Srećko Juričić.

Sada su na istom zadatku, najvjerojatnije, za iduću sezonu stvoriti ekipu koja će pobjeći sa začelja ljestvice. Napasti gornji dio ljestvice.

Scoria je mlad, ali iskusan stručnjak. Znalac kao i pedantan taktičar. Uz osvojeni Kup s »Rijekom«, dvaput je bio u finalu, s Puljanima (kao drugoligašima) i Koprivničanima. Vraćao se rodnoj Puli (Istra), ali posljednji je rastanak bio – traumatičan. Ostali su otrovni repovi.

Kantrida je prilika za novi početak. Osovina Mišković – Juričić – Scoria jamac je boljih dana. Valjda će Kantrida prestati biti stratište trenera.

Scoria je otišao prije početka sezone, nakon što je u proljetnom nastavku imao seriju od deset utakmica bez poraza (ali samo dvije pobjede!), Horvat je na klupi sjedio 10 utakmica, Ištuk 11, Skočić 7 i sada Scoria još dvije. Valjda neće biti više smjena...?

Ako bude, javit ću se!

Četiri trenera, svaki sa svojim stručnim stožerom, pomoćnicima, trenerima vratara, kondicijskim stručnjacima... Šarić, Uljanić, Lješević, Matrljan, Ostojić, Ćaleta, Ivančić, Žganjer i Tadić. Dodajmo tim menadžere Milenkovića i Ljepojevića, sportske direktore, Milenkovića i Juričića. Kakav trust mozgova!

Svaki je igrač imao svog trenera, ali malo je bilo koristi. Možda u tome treba i tražiti uzroke sezone za plakanje.

Scoria mora uzeti skalpel, napraviti selekciju, već sada razmišljati o novoj sezoni. Ovu je spasilo – »Dugopolje«. Tužno i jadno. Scoria otvara treće poglavlje, vratio se, napala ga je grižnja savjesti. Nije trebao otići prošlog ljeta!