Ma nismo mogli hodat zadnjih 20 minuta .

Bez obzira što se o nekom suvislom nogometu po onakvom vremenu i ne može pretjerano pričat, činjenica je da su odigrali utakmicu na visokom voljnom, moralnom i trkaćem nivou i tu od mene idu pohvale i igračima i struci. Kad ih možemo (s pravom) napast, onda im možemo i čestitat ako valja, a u tom segmentu je jučer valjalo.

Sama činjenica da jedan i više nego solidan protivnik koji je navodno u posljednji 7 utakmica dobio samo 4 gola (nisam provjerio nego samo prenosim iz novina), ovdje dobije tri komada uz pogođenu prečku, mrtvac Brezovca i nesvirani penal.
Znači moglo je i više.

Definitivni dobitak ovog kola su Mirza i Čule.
Prvi je definitvno pokazao što znači imati modernog i konkretnog bočnog igrača. Jest zaspao kod njihovog gola i to mu ide na dušu, ali je ostatak utakmice i to nakon nakon onako teške povrede i duge pauze, odigrao i više nego dobro.
Čuleta mi je posebno žao. Tom dečku se prečesto i nepotrebno zviždi. Nije da je do sada odigrao nekakve velebne partije, ali brate mili čim, taj mali čim primu loptu kreće vokabularni spektakl.
Sindrom Križman nam se ponavlja.
Jučer je počeo savršeno. Prvih 20 minuta sve duele je istrpio i dobio po onako teškom terenu i pokrenuo akciju za gol. Vidjelo se da ga ide i da bi to mogao napokon bit njegov dan i onda opet pegula. Stvarno šteta.

Nadalje, opet nam se pokazalo da imamo kvalitetnu širinu i pravi impuls su dali i Mutombo i Weitzer kad su ušli i tu se uopće ne bi složio oko stava da je Mutombo odigrao lošu utakmicu. Bio ga je pun teren, oduzeo je i primio itekako puno lopti po onoj lijevoj strani, a i na koncu izborio je i onaj slobodnajak na 20, što je Cesarec prekrasno pogodio.

Spoznaja da imaš ovakve dvije špice u ovakvoj formi definitivno navlaći smješak na lice.
Trpa Benko, trpa bogme i Cesarec. Lijepo za čut i vidjet.
Uglavnom, jučer je stvarno bila utakmica u kojoj je igra Rijeke imala glavu, rep i veliku želju. Znam da će mnogi reć kako su uvjeti za igru bili nemogući, ali su isti takvi bili i Osijeku, a u pravilu takav teren više odgovara gostujućoj ekipi koja se ipak malo više brani, a manje stvara.

Zaključak, palčić gore .