Ajmo realno. Nije bilo 2.500 ljudi i malo je Vrana penapuhao.
Onako od iskustva između 1.500 i 2.000, ali u svakom slučaju lijep posjet.
Uglavnom, bez obzira na nešto slabiju kvalitetu, opet se dalo vidjet dobrih igrača.
U polufinalu kod Mađara jako dobra ona mala desetka i vrhunska devetka. Majstor je zabio Hajduku sva četiri komada i odlučujući penal. Igračina
Kod Hajduka izvrsna desetka (mislim da se zove Tomičić). Takvog znalca, osim Anasa, u prvoj ekipi nemaju.
U finalu, po meni previsoka pobjeda Rijeke s obzirom na prikazano.
Vicenza je bila ipak nešto mlađa od Rijeke i to se upravo odrazilo na rezultat, jer su gro golova dobili iz kontre i polukontre u situaciji kad su oni kontrolirali igru.
Kod nas jako dobar Klapan, Damiš (potpisati obavezno!!!), Mršić (malo bajiranja, ali se vidi da zna), a kod Miloša se točno vidjela prevaga godine igranja u prvoj ligi.
Suma sumarum, jako lijep ugođaj i vibra pozitivnih frekvencija u i oko kluba, koja se može osjetiti na svakom koraku.
Izuzetno mi je drago bilo vidjet i Stjepana Osojnaka, kako na otvaranju murala Petru Radakoviću, tako i na dodjeli pehara i jednog vrhunskog predsjednika kluba koji (zajedno s Obeliksom s Korza 16) skače i slavi s juniorima. Tako se to radi (a i nova kariolica mu ni loša, mamicu mu njegovu kapitalističku )