Meni to sve nekako vuče da bi Bjelanović ipak na koncu mogao prelomit i doć u Ri.
Knežević se također jedno tjedan dana nećkao i bilo je više ne nego da pa je i Srećko naglasio da igrač mora sam sa sobom raščistit želi li ili ne.
Uglavnom, kako je netko rekao ja im definitivno vjerujem, jer su nas bogme do sada gadno razmazili pa smo ljuti kad jedan Bjelanović ne doleti odmah, a Vranješ zakasni (opravdano) 5 dana.
I definitivno me peru novi dresovi pa da ovogodišnjeg Jaku zviznem u ropotarnicu povijesti .

SREĆKO JURIČIĆ SPORTSKI DIREKTOR »RIJEKE« UŽURBANO JE POČEO RADITI NA NOVOM NAPADAČKOM RJEŠENJU
Tražimo alternativu za Bjelanovića


Talijanski mobitel Saše Bjelanovića zvonio je jučer u prazno. Nije bilo odgovora na pitanje koje će, barem za javnost, ostati otvoreno još neko vrijeme, makar se teško oteti dojmu i osjećaju da je ta priča zaključena. I to bez sretnoga završetka za obje strane. Iako službena Kantrida to nije obznanila, dolazak Saše Bjelanovića je po svemu sudeći arhiviran kao prva neuspješna operacija ovoga ljeta. Šteta ako je tako jer je trajala dugo, gotovo mjesec dana i od prvog trenutka se činila kao jedan potpuno izvjestan posao zbog kojega se manje energije trošilo ne neka druga rješenja. A u pitanju je ključno mjesto u momčadi. Igra svih ozbiljnih momčadi vrti se oko prve špice, igrača čiji zadatak je pretvoriti napore momčadi u ono što donosi bodove – golove. »Rijeka« je već godinama u realizatorskom smislu blago rečeno nedorečena, jednostavno nije imala dovoljno kvalitetnog napadača koji je u stanju zabiti 15-ak golova po sezoni. Takav se traži od odlaska Ahmada Sharbinija u »Hajduk«. To nije bio ni Radomir Đalović, ni Ivan Rodić, pa ni Meksikanac Hebert Alferez ili Ivan Bošnjak, a po svemu sudeći neće biti ni Saša Bjelanović, iako sportski direktor Srećko Juričić još ne želi potpisati »kapitulaciju«.
– Ne bih širio ono što je rekao predsjednik. Još uvijek postoji određena nada i ne bih je želio nečime upropastiti. Zato i kažem da ostane na onome što je rekao predsjednik – oprezno je sportski direktor Srećko Juričić zborio o »slučaju Bjelanović«.
Spomenuo je predsjednika Miškovića koji je ustvrdio da će se na konačan Bjelanovićev odgovor čekati još sedam do deset dana, što je za ovu fazu priprema jako puno vremena i potpuno jasno je da sportski direktor nema pravo sjediti skrštenih ruku i čekati što će se dogoditi. Uostalom, već je počeo intenzivno razmišljati i raditi na alternativnim rješenjima.
– Tako je – nastavlja Juričić. – Imena? Nema tu mjesta nekim velikim iznenađenjima. To su uglavnom igrači koje svi manje-više znaju. Jednostavno nema novih napadača na tržištu.
U prijevodu, razmišlja se o Ivanu Bošnjaku, Ahmadu Sharbiniju, Kruni Lovreku... Možda je u kombinacijama i neki stranac. No, »Rijeci« ne treba samo jedan već dva napadača budući da trenutačno na raspolaganju ima samo jednog klasičnog špica (Benko). Taj drugi je trebao biti neki mlađi igrač koji je spreman ulaziti s klupe za pričuve, poput Dominika Glavine koji je najavljen prvoga dana priprema, ali se onda pomalo misteriozno nije ukazao na Kantridi.
– Glavina se nije pojavio, niti je njegov predstavnik bilo što rekao. Međutim, imamo još dva mlađa napadača s kojima smo u inicijalnom kontaktu, ali čekamo prvo rasplet oko prvoga napadača – govori Juričić kojemu pronalazak napadača nije jedini razlog za glavobolju. U iščekivanju dovođenja Drage Gabrića u potrazi je za lijevim i desnim bekom.
– Imamo četiri, pet opcija, vidjet ćemo kako će se to odvijati – dodao je Juričić koji se svakoga tjedna nada da će početkom onoga iduća zaokružiti igrački kadar za iduću sezonu. Ali, očito je da sve ide malo sporijim ritmom od očekivanoga. Očito da će se svi morati naoružati strpljenjem.

Makedonac Cuculi na probi

Riječanima će se danas priključiti Ardijan Cuculi, 24-godišnji lijevi bek koji je igrao u makedonskoj »Skendiji«. Cuculi će otputovati s »bijelima« na Pohorje i zajedno s Čileancem Vargasom odraditi probni rok.
– Trenirat će s nama, odraditi dio priprema pa ćemo vidjeti. Još ćemo vidjeti i Čileanca Vargasa, željeli bismo vidjeti koliko je perspektivan. Hoće li biti za prvu ekipu ili ćemo ga uzeti za budućnost – rekao je Juričić.

EKSKLUZIVNO NOVINAR NAŠEG LISTA POSJETIO NOGOMETNU AKADEMIJU ABUJA U VLASNIŠTVU FONDACIJE GABRIELEA VOLPIJA
I mali Salih bi došao u Rijeku

U predgrađu Abuje, petmilijunskoga glavnoga grada Nigerije, nalazi se nogometna akademija Abuja, koju s milijun eura godišnje financira Social Sport Foundation iza kojega stoji Orlean Invest, holding koji objedinjuje niz tvrtki što se bave raznim poslovima vezanim uz logistiku i potrebe naftnih i plinskih platformi na području cijele Nigerije. Novi list imao je jedinstvenu priliku ući u taj kamp, u koji nas je odveo Riječanin Damir Mišković, jedan od čelnih ljudi te fondacije, cilj koje je da dio novca zarađenog na poslovima logistike preusmjeri u socijalno-sportsku svrhu. U kampu se u trenutku našega dolaska nalazilo dvadesetak mladića u dobi od 13 do 17 godina, od kojih su dvojica bila iz Obale Bjelokosti, a jedan iz Gane. Ostatak od 30 mladih nogometaša već se neko vrijeme nalazi u Rijeci, gdje su gosti HNK »Rijeka«, kluba koji vodi Damir Mišković, uz Gabrielea Volpija dio ključnih upravljačkih struktura Orlean Investa. Oni koje smo u kampu posjetili, a riječ je o nekoliko iznajmljenih objekata u kojima dječaci žive, zasad nisu imali sreće otići u Rijeku, uglavnom jer su još premladi, ali se uporno pripremaju uz nadu da će uskoro dobiti priliku za dokazivanje.

Socijalna politika

– Koliko god je biznis važan, istodobno je stav našeg holdinga da dio novca što se zaradi u Nigeriji, u ovoj državi mora i ostati. To je naša moralna obveza i socijalna politika na kojoj dugo vremena inzistiramo i provodimo je. Upravo zato naša fondacija financira ovaj kamp. Snosimo sve troškove oko plaće generalnog menadžera i osoblja koje brine o djeci, među kojima su i treneri. Djeci plaćamo školarinu, opremu za treninge i troškove utakmica, kao i sve troškove života i prehrane. Prioritet je da djeci koja su talentirana, ali dolaze iz izuzetno siromašnih obitelji, osiguramo adekvatan smještaj, prehranu i edukaciju, sve ono što nažalost u svojim obiteljima nisu mogla imati. Ako usput netko od njih postane odličan nogometaš, za što mu omogućavamo i više nego adekvatne uvjete, tim bolje. Osigurat ćemo mu mogućnost da dođe u Rijeku, a možda, pokaže li se dovoljno kvalitetnim, i u neki jači klub u Europi – kaže Mišković.
U Social Sport Foundationu spremaju novu, veliku investiciju, izgradnju nogometnog kampa na otprilike 70 tisuća četvornih metara koji će na jednom mjestu, velikoj zelenoj površini blizu centra grada, objediniti potrebe stanovanja, školovanja i treniranja za 150 dječaka. Na lokaciji Milenium parka, u neposrednoj blizini centra Abuje, Social Sport Foundation već ove godine planira uložiti oko milijun američkih dolara u izgradnju kampa s hostelom, akademijom, odnosno školom i nogometnim igralištem na kojem će im znanja prenositi i Riječanin Božo Matijević. Mišković kaže da će, bude li bilo potrebno, Matijeviću u pomoć, šest mjeseci nakon što kamp profunkcionira, poslati još nekog nogometnog stručnjaka.

Europski san

– Gradnja novoga kampa, prvog takvog, privatnog u Nigeriji, jer drugi su državni, započet će krajem ove godine. Doista nam je misija barem jednom malom broju djece omogućiti sretnije djetinjstvo i priliku da se uz školovanje pokušaju dokazati i u sportu – kaže Mišković.
Generalni menadžer nogometne akademije u Abuji, 44-godišnji Titiloye Kumbi, koji upravlja kampom i vodi brigu o edukaciji i nogometnim aktivnostima 60 dječaka, kaže da su njihovi roditelji bezgranično zahvalni Orlean Investu, Gabrieleu Volpiju i Damiru Miškoviću na prilici za bolji život koja im se pruža.
– Na još tri lokacije, u Port Harcourtu, Lagosu i Warrti, imamo škole nogometa gdje izabiremo najbolje koji onda dolaze u Abuju. Među tisućama djece izabiremo najtalentiranije koji dolaze iz siromašnih obitelji. Jedan od takvih je 13-godišnji Salih Mubarak, talentirani napadač koji bez Volpijeve i Miškovićeve pomoći nikada ne bi došao u situaciju da pokuša realizirati svoj talent i možda postane pravi igrač za neki europski klub. Na taj način mogao bi riješiti egzistenciju svoje deseteročlane obitelji gdje samo otac povremeno zarađuje kao vulkanizer – kaže Kumbi, koji se nada da bi Mubarak kroz koju godinu, kad još malo očvrsne, mogao u Rijeku na probu.
– A nakon toga, sve je, vjerujte mi, moguće – kaže Kumbi. Iz Rijeke mu se, dodaje, stalno javljaju njegovi igrači koji su mu poručili da bi rado ostali na Kvarneru. Kumbi je prve dane bio u Rijeci sa svojim mladim nogometašima, ali se zbog potreba kampa brzo morao vratiti. Realnost je takva da se sada svi vraćaju, no uskoro nije isključeno da netko ipak krene put Rijeke ako se pokaže dovoljno zanimljivim igračem. U međuvremenu, dok priželjkuju europsku karijeru, mladi nigerijski nogometaši idu u školu, obavezno uče engleski, talijanski i francuski jezik koji im mogu zatrebati u ostvarenju sna o nogometnoj karijeri u Europi.

Nebi ni Mossad izvukao iz njih informacije o napadacima... 

FA ABUJA MLADI NIGERIJCI PRIVODE KRAJU BORAVAK U KOSTRENI
Lopta koja život znači


Njegovo ime je Theophilus Solomon. Rođen je 18. siječnja 1996. godine kao najstariji od trojice braće u svojoj obitelji. Po zanimanju je učenik koji jednoga dana želi postati...
– Profesionalni nogometaš! Kao moj uzor Cristiano Ronaldo. To je moj san, ali ne samo moj... – započeo je svoju životnu priču jedan od 28 polaznika nogometne Akademije iz Abuje koja djeluje pod kapom Volpijeve Social sport fondacije, koja između ostaloga financijski skrbi o VK »Primorje EB«, HNK »Rijeka«... Mladi nogometaši iz Nigerije polako zaključuju svoj višetjedni boravak na Kvarneru tijekom kojega su odigrali niz prijateljskih utakmica i dobili priliku obogatiti svoje snove.
– Dolazim iz Kadune – nastavlja Theophilus na tečnom engleskom bez imalo treme. – To je grad na obali istoimene rijeke, udaljen otprilike dva sata vožnje od Abuje. U Akademiji u Abuji radimo teško i naporno, treniramo dvaput dnevno, ali se i školujemo. Imamo na raspolaganju sve uvjete za rad i trening. Kakav sam u školi? Dobar! – dodaje napadač koji bi, barem ako je suditi po onome što govore brojni stručnjaci, mogao postati jako dobar nogometaš. Uostalom, nije slučajno imao priliku tjedan dana trenirati s prvom momčadi »Rijeke«.

Rijeka? Zašto ne!

– Ovo je dobro iskustvo za mene. Trenirati s profesionalcima je nešto što svatko od nas priželjkuje. Ostanak u Rijeci? Zašto ne! Rijeka je lijepo mjesto. Svima nama je san doći u Europu. Ovdje smo zbog toga da se pokažemo u pravom svjetlu i da pronesemo ime naše akademije – kazao je Solomon i otkrio još jedan svoj interni motiv koji ga tjera da se probije kroz život uz pomoć lopte.
– Znate, imam i dva mlađa brata. Izgubili smo oca prošle godine i moja velika želja je da zbog oca uspijem završiti školovanje, ali i uspijem u nogometu kako bih mogao uzdržavati obitelj i omogućiti bolji život svojoj mlađoj braći – zaključio je mladi 16-godišnji Nigerijac.
To je samo jedna od priča kakvih bi sigurno bilo još u motelu »Lucija« koja je posljednjih tjedana bila hrvatski dom brojnoj nigerijskoj koloniji, a koju čini i jedan Riječanin. Trener Božo Matijević postao je jedan od »nogometnih učitelja« mladih Nigerijaca na poziv predsjednika HNK »Rijeka« Damira Miškovića. Matijević će 22. lipnja odletjeti s polaznicima akademije u Abuju nakon što je u ovih nekoliko tjedana dobio priliku pobliže upoznati njihove navike, igračke i ljudske kvalitete.

Inteligentni igrači

– Ovo su odlični igrači i s obzirom na to da akademija traje tek pet mjeseci i da je selekcija napravljena u kratkom periodu, selekcija je napravljena jako dobro. S obzirom na sve, ima 15-ak vrlo zanimljivih igrača – govori Matijević.
Mladi Nigerijci su kvarnersku turneju otvorili teškim porazom od »Pomorca« (13:0), da bi onda iz utakmice u utakmicu ostavljali sve bolje dojmove.
– Kao prvo, to su dosta inteligentni igrači na terenu. Već s nekoliko treninga napravili su odlične pomake, izgledaju sve bolje i bolje iz utakmice u utakmicu, a zanimljivo je da najmlađi izgledaju najbolje! Ima puno materijala – dodaje Matijević i objašnjava kako tijekom boravka u Rijeci i okolici nije bilo nikakvih problema.
– U akademiji postoje ljudi koji brinu o ponašanju da jednog dana kada dođu u Europu budu kompletne ličnosti, a ne samo vrhunski sportaši. Nismo imali nikakvih problema tijekom boravka u Rijeci, iako je većini ovo prvi put da su došli u Europu. Vrlo brzo se privikavaju, dosta su disciplinirani i brzo love informacije. Začudilo me kako su se brzo dignuli kroz posljednje utakmice – zaključio je Bozo, kako mladi nogometaši zovu svojega novoga trenera. Ponekad toliko viče da je jedan od najglasnijih suigrača dobio nadimak – Hasan Bozo!

Desetkom u Tower

Nigerijci se tijekom boravka na Kvarneru nisu bavili samo nogometom.
– Organizirali smo im nekoliko izleta – pojašnjava Matijević. – Bili smo u bazenima resorta u Novom Vinodolskom, zatim u obilasku Rijeke i Opatije turističkim autobusom, dvaput smo organizirali šoping u Tower centru...
I to Autotrolejovim autobusom. Svakom cvikalica u ruke pa u desetku koja prometuje iz Kostrene prema Rijeci. Europa kakvu rijetki mogu doživjeti!

Molitva prije utakmice

Molitva je neizbježan dio svakodnevice mladih Nigerijaca. Uoči svakoga treninga ili utakmice igrači se okupe u krugu i slijedi molitiva. Pomalo neobična slika, ako se zna da je dio igrača katoličke, a dio muslimanske vjeroispovijesti. Inače, tijekom boravka u Rijeci organiziran je posjet kostrenskoj crkvi i riječkoj džamiji.