Arapi Hajduku duguju 2.000.000 eura za Anasa Sharbinija. Duguju i Grobničanu koji se zbog toga oslobodio okova ugovora i kao slobodna ptica doletio svom jatu – Kantridi. Sve je bilo dogovoreno prije nekoliko mjeseci, ali od povratka (barem zasada), ništa. Otac Jamal, »trgovac iz Damaska«, diplomirao je na – sinovima, Anasu i Ahmadu. Dobro iskoristi menadžere, a onda ih prije potpisa ugovora – otpusti. Za informacije pitati Sanjina Ugarkovića (slučaj je na Arbitraži HNS-a), kada je Anas 2009. godine, preko Salzburga i Zagreba, uplovio u splitsku luku. Predsjednik HNK Rijeka, Damir Mišković, davno je prihvatio uvjete u očekivanju slobodnih papira. Ali sada Rijeka (sportski direktor Srećko Juričić), i Anas (otac Jamal), vode na dvije paralelne tračnice, vjerojatno se neće sresti... Anas je u Hajduku imao 400.000 eura po sezoni, od Rijeke sada traži upola manje, za 200.000 stavio bi potpis. Saldi di stagione, popust, a nije riječ o »robi s greškom«. Ali Rijeka, navodno, nudi nešto više četvrtine splitske plaće. Jamal je uvjeren »Netko je stopirao njegov povratak!«. Mišković je u petak, na otvaranju preuređenog igrališta na Podmurvicama, rekao da mu ne pada na pamet glumiti »pijanog ruskog milijunera«, novac će radije uložiti u infrastrukturu. Anas je biserni igrač genijalna poteza. Rijeka je s njim (i raspucanim bratom Ahmadom), 2009. godine ostvarila posljednji veliki uspjeh, osvojila treće mjesto. Treneri su bili Robert Rubčić i Marijo Tot. Predsjednik Ivan Vanja Frančišković. Treće mjesto s karcinomom na tekućem računu, mjesecima bez plaće. Braća su odlaskom u Hajduk, za obojicu 2.300.000 eura plus PDV, spasili klub i sebe. Koliko je to za njih bio dobar izbor, znaju samo oni. Mislim da im je stanje na bankovnom računu jedina utjeha. Matjaž Kek nije otkrio toplu vodu rekavši da Rijeka ima dva puta, ili će dovesti zvučna imena ili će se orijentirati na rad s mladima. Stvar je klupske politike. Mišković, Juričić i Kekov prethodnik, Scoria, doveli su u godinu dvadesetak igrača. Mnogi nisu više niti na klupi za rezervne igrače, gdje uredno sjede mladi, Močinić i Datković, ali i Weitzer, dok je Miloš posuđen Cibaliji, a Klapan (najbolji igrač prošle Kvarnerske rivijere), i talentirani Mršić igraju za – juniore Pomorca. U kostrenskom drugoligašu je pola mlade Rijeke. Ironično je jučer jedan iskusni trener s više od dva desetljeća staža, komentirao: Gdje je Močinić? Očito je problem u njemu kada ne može igrati ni kod četvrtog trenera, Keka, nakon Ištuka, Skočića i Scorije... Ištuk ga je promovirao u prvotimca, Skočić je tvrdio da mi je imati nekoliko Močinića. Ja tvrdim – ako Močinić ne postane glavni igrač Rijeke, svi koji su ga trenirali neka poderu trenerske diplome. Teret na Močinićeva leđa? Ionako je stalno na skliskom terenu. Obitelj Sharbini ogorčena je na Rijeku(?). Ahmad je ljut zbog toga što ga nisu angažirali umjesto Benka, Anas razumljivo šuti kao riba, a Jamal – trguje. Velika ljubav prema klubu ide kroz želudac, odnosno sve se vrti oko novca. Otac i stariji sin za Anasov ugovor tražili su više od 200.000 eura! Rijeka ih sigurno neće dati, ponudila mu je, navodno, koliko ima i trenutačno najplaćeniji igrač. Matjaž Kek mora, nakon nedjeljne utakmice sa Zagrebom, početi slagati svoju momčad. Tražiti igrače koji će upasti u njegov taktički kalup. Ova je momčad malo kvalitetna i karakterna, pa malo limitirana. Sigurno je jedno, igrači nisu pružili koliko mogu, posebice u susretu sa Zadrom... Jer, ako mogu dobiti Dinama i Hajduka, onda moraju riješiti i zagonetku Zadar. Pobjeda nad Zagrebom nameće se kao imperativ, jer, ako se drugi rezultati poklope mogla bi donijeti treće mjesto. Na kraju je potreban poljubac sreće da bi ostvarili ono što su morali i – ranije. Treće mjesto. |