Što reći, što napisati 50ak sati nakon povratka iz Stuttgarta?

Najljepši dan i noć u navijačkom životu (a pamtim oba jugo-kupa i bio na Kantridi'79. protiv Partizana i bio na Poljudu i u Varaždinu) i jedna od najljepših priča u životu.

Pitao me netko da li mi je žao što nisam bio na dočeku na aerodromu i na Korzu? Ma kakvi, ono gore je bilo nešto nezaboravno :
- navijačka kolona i pjesme duž Konigstrasse, divota a Nijemci i turisti slikaju, snimaju, smješkaju se, pozdravljaju
- kad smo nušli u podzemnu i zatutnjalo "Volim te Rijeko=, nikad luđu akustiku nisam doživio
- podrhtavanje vlaka podzemne na "Ko ne skače....)
- Mujanovićev gol . netko je negdje već napisao - "vantjelesno iskustvo"....
- skakanje "zida" na "Ko ne skače...."

Ni sami nismo svjesni dokle smo stigli.... srušili smo Stuttgart, njiima je sponzor "Mercedes Benz" a nas do jučer ne bi uzela ni "Crvena zastava"....
Prije godinu i pol klub je bio na umoru, nije se imalo za toalet-papir, klub je bio na aparatima i samo se čekala odluka najbliže rodbine da se aparati isključe.... "pokojnik" bi danas igrao u Bakru, Hreljinu, Mošćenićkoj Dragi.... da se razumijemo, draga su mi sva ta naša mjesta, ali mi smo se upravo vratili s "Mercedes Benz Arene", idemo na "Gerland", u Sevillu, u Portugal.....j...o te, razl'ke drastične! rekli bi Bosanci