U sedlo je uskočio s približavanjem proljeća (3. ožujka), abdicirati je morao Elvis Scoria, rezultati (i igra) nisu bili na razini očekivanja, odnosno uloženog novca i ambicija. Jobovskoj strpljivosti Damira Miškovića unatoč. Matjaž Kek će nakon točno sedam mjeseci, s prvim jesenskim kišama, voditi europsku Rijeku protiv Betisa iz Seville (3. listopada) pred rasprodanom Kantridom. Jagma je za ulaznicama, komadom papira koji otvara vrata raja, tri utakmice Europske lige (Betis, Lyon, Guimares). Damir Mišković, Srećko Juričić i Matjaž Kek hodaju po oblacima, sa svojim suradnicima ostvarili su ono o čemu je sportska Rijeka sanjala. »Zaraza« se širila pobjedama, odnosom prema igri i danas je grad na Rječini (cijela regija) utopljen u epidemiju loptačkog ludila. Navijači žive u bajci. Pod vodstvom Matjaža Keka eliminiran je Stuttgart (nakon Velšana i Slovaka), Rijekin je trener nadmašio svoje prethodnike, Ćiru Blaževića (Juventus 0:0 na Kantridi) i Josipa Skoblara (Real Madrid 3:1) iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Riječanima je podario dvanaest europskih utakmica. Ako laže koza, ne laže rog, brojke učinka Rijeke su kao stijena čvrsti argument Kekova rada. U sedam mjeseci vodio je 26 utakmica, a izgubio samo četiri u prošlom prvenstvu. Ove sezone Rijeka je jedina neporažena momčad nakon prvog od četiri prvenstvena kruga (9 kola), kasni bod za vodećim Dinamom. Pogled na prvenstvenu ljestvicu otkriva još jedan zanimljiv podatak. Samo pet primljenih pogodaka u 810 minuta igre. Razoružava one koji traže dlaku u jajetu, lako ranjive obrane. Potvrđuje odgovornost i taktičku disciplinu kompletne momčadi u fazi obrane koja počinje od prvog strijelca, lava Benka. Apsolutna ravnoteža u igri. Dva domaća remija (Split i Lokomotiva) tek su kap pelina u velikoj čaši meda. Jer, s dva boda više (jedna pobjeda) Rijeka bi bila ispred Dinama. Ali ne treba tražiti kruha preko pogače. Rijeka je još u fazi stvaranja momčadi i vlastita stila igre. U Koprivnici je debitirao 27. igrač ove sezone, Andrej Kramarić i predstavio se pobjedonosnim pogotkom. Utakmica je dobivena snagom autoriteta, pod novim motom – Mi smo Rijeka! Nakon što je sve, uz malo mirnoće u napadačkih trideset metara, moglo biti zaključeno u pola sata goropadne igre riječkog sastava. Bez obzira na brojne izostanke igrača zbog ozljeda i kartona. »Mi smo Rijeka!« na domaćoj sceni, a uvijek aktualan »Krepat ma ne molat!«, za europske utakmice, prva je sutra na programu u Guimaresu gdje Rijeka jamačno nije bez šansi. Kek na popisu »neupotrebljivih«, ozlijeđenih plus za Europu kartonirani Knežević (uz Močinića i Pokrivača, najbolji u Koprivnici), ima cijelu momčad. A Rijeka je tek odigrala 15 utakmica (bez poraza!) ove sezone. Nikada, međutim, nije bila u takvom ritmu, ponekad tri utakmice u sedam dana, od 12. srpnja i starta prvenstva s Istrom (3:0) na Kantridi. U nekim prošlim vremenima bilo je dovoljan puno manji roster. Trapattonijeva je momčad Juventusa 1985. osvojila prvenstvo i Ligu prvaka, 49 utakmica, s 18 igrača! Capello je devet godina kasnije osvojio scudetto i Ligu prvaka (razbio Barcelonu 4:0), odigrao s Milanom 51 utakmicu s 24 igrača. Bio je to drugi nogomet, manje potrošnje snage, više romantike (Platini, Boban...), danas tko nije trkački spreman, čeličnih mišića, ne može igrati. Kek ima na raspolaganju veliki broj igrača, nekih od dosadašnjih 27 već je promijenilo adresu (Pilčić, Tadić, Čulina...), drugi čekaju (Pušić, Mitrović...), ali broj ozljeda je zabrinjavajući. Nikada ne kuka, svjestan da je to realnost. Prihvaća i istinu da je »zdravstvena logistika« u fazi odrastanja, kao uostalom i njegova ekipa. Cijeli klub koji se odjednom »sudario« s Europom. Usput, da je sve bilo idealno, vjerojatno ne bi doveli Keka. Rastu i sazrijevaju svi, a Rijeka nije Bayern ili Real Madrid... Kek savršeno kontrolira situaciju na zelenom travnjaku, treningu i utakmicama, apotekarski važe formu pojedinaca (i zalaganje, odnos prema poslu) u traženju idealne jedanaestorice, momčad koja će odgovoriti njegovim visokim zahtjevima, naraslim ambicijama kluba. U Rhylu, Žilini i Stuttgartu Rijeka nije izgubila, u Guimaresu može osvojiti bod... Stara je izreka da apetiti rastu jedući, ali ova je Rijeka sama sebi letvicu podignula visoko. Keku zahvaljujući. Simpatičan je i kada – grinta... Nadasve uspješan, što je za trenera najvažnije. Rijeka je s njim dobila – bingo. |