RIJEKA » Matjaž Kek dobro zna kakav je trenerski posao, sve zamke u zanimanju koji nije posao već – avantura. »Danas si genij, sutra bedak...«, znao je govoriti. Često je znao pričati o Božiću kojega treba dočekati, pa isteku ugovora 30. lipnja iduće godine... Od jučer je Slovenac, Štajerac iz Maribora, bivši izbornik reprezentacije susjedne nam države, čovjek oko kojega će Damir Mišković graditi pobjedničku priču. Kek je, naime, stavio potpis na novi trogodišnji ugovor s HNK Rijeka! Struka, dakle sudbina kluba s Kantride, u njegovim je rukama. Mišković je obećao naslov prvaka (bolje rečeno napad na Dinamo), 2016. godine na novom stadionu. Sada je jasno, pod ravnanjem maestra Keka! Rudar i arhitekt, uvijek sa zasukanim rukavima, ali i uključenim računalom u glavi, Kek je u osam mjeseci osvojio simpatije riječkog nogometnog puka, ali što je najvažnije, povjerenje Miškovića, Šćulca i Juričića, kao čelnih ljudi kluba. Idealan čovjek za projekt – Rijeka prvak Hrvatske! Do sada je vodio 34 utakmice (24 prvenstvene, 9 europskih i jednu Kupa Hrvatske). Ove sezone izgubio je tri (Guimaraes, Dinamo i Lyon) od 23 susreta! Na putu stvaranja, s više od dvadeset novih igrača... Selekcija, igra, rezultat. Morao je početi od kraja, rezultata, osuđen na pobjeđivanje, a ostalo je još u fazi uštimavanja glasova riječke nogometne filharmonije. Paška čipka U Lyonu je Rijeka u devetom europskom nastupu ove sezone drugi puta poražena (drugi put bez postignuta pogotka...), ali za razliku od susreta u Portugalu (0:4), kada se raspala u nastavku utakmice, sada je bila u utakmici do posljednja sučeva zvižduka. Lyon je zasluženo pobijedio, ali je Rijeka odigrala europsku utakmicu i mogla je uzeti bod. Iz Kekove vikendice u Sukošanu pogled puca na Paški most. Rijekin je trener iz svog laboratorija »lavovima« podvalio »pašku čipku«. U momčad je ukrcao tri vezna igrača (Maleš, Pokrivač, Močinić), šteta što nije u startu bilo i Anasa Sharbinija. Dobar je bio učinak Alispahića, ali Anas je eksplozivniji, ono što je nedostajalo Riječanima u igri prema naprijed na mitskom stadionu Gerland. Da se igrala šahovska partija, Kek bi sigurno pobijedio trenera domaćina, Garda. U igri na 64 crno-bijela polja, prigoda Benka, Alispahića ili Krstanovića, bio bi matni potez. To je ono što je Kek čekao u pripremi utakmice, ali nogomet nije matematika, egzaktna znanost. Odlučuje puno sitnih detalja i pokoja pogreška... Rijeka je na Gerlandu poražena, ali pokazala je jedno novo lice. Ekipe koja zna igrati nogomet, čuvati loptu i čekati svoju prigodu. Umjesto da se brani bunkerom i čeka što će joj donijeti sudbina. Oduzevši igru »lavovima«, da puno dodira lopte i igrom u prazan prostor, stvorene su pretpostavke za – iznenađenje. Bez obzira na problem desne strane, odnosno činjenice da se zadnja linija mijenja, silom neprilika, iz utakmicu u utakmicu. Tomečak i Škarabot su dugo aut, vratili su se Knežević i Marić, nakon što su protiv Zadra igrali Datković i Mitrović. Čeka se da konkurenciju pojača – Lešković! Ako nema privilegiranih (navodne hijerarhije?), bit će to zanimljiva bitka za dva dresa u srcu obrane. Srce momčadi Obrana je temelj kuće, na njoj trener gradi momčad. Za sada je krov savršen, u liku i djelu Leona Benka, nemilosrdnom bacaču plamena. Nesretan je što nije zabio na Gerlandu, ali... Kek u rukavu ima još trojicu napadača, Kramarića, Krstanovića i oporavljenog pa opet ozlijeđenog – Cesarca. Za sve taktičke kombinacije. U Lyonu je dobio sredinu terena, srce momčadi, obrana se uvijek može skrpati (njen srednji dio), a napad ovisi o inspiraciji pojedinaca. Rijeka je od 12. srpnja (Istra 3:0), u stalnom ritmu igranja. Trenira se između dva leta avionom, a brojne ozljede (danak Europi...) diktiraju nova rješenja. Na sreću, Kek ima na raspolaganju 30 igrača, svi su gladni igre. Mladi se žele nametnuti. Problem rekuperacije, nedostatak kampa, sve su to svakodnevne priče Kantride u cilju poboljšanja kvalitete rada (kao svetinje), i igre. Ponavljamo, u Lyonu smo otkrili jednu novu Rijeku! Istina, Kek je alergičan na »gubitnički mentalitet«, ali će priznati da je bilo puno bolje nego, recimo, u Portugalu protiv Vitorije Guimaraes. Dodali bismo i – kvalitetnije. S jasnom idejom nego na više od pola uta
|
Doček u zračnoj luci
Nije bilo ni približno brojno, a ni onako euforično kao nakon Stuttgarta, ali je bilo od srca i silno poticajno. Čarter s nogometašima i stručnim stožerom »Rijeke« sletio je u krčku zračnu luku nešto poslije jedan ujutro. Nije se očekivao nitko osim osoblja zračne luke, međutim, dočekalo ih je desetak mlađahnih navijača koji su gotovo svakoga igrača ispratili iz zgrade pljeskom i povicima ohrabrenja. Mala stvar koja tako puno znači posebno igračima kojima je, dojam je, ovaj poraz prilično teško pao upravo zato jer su bili tako blizu. (I. VO.)
Francuska (ne)gostoljubivost
Riječanima u suštini ništa i ničega nije nedostajalo, ali opet, dojam je da se Francuzi nisu iskazali kao neki osobiti domaćini. Istina, njima je natjecanje u Europskoj ligi trećerazredan događaj. Međutim, UEFA diktira neka pravila ponašanja koja očito nisu za sve ista. Najbolji je primjer stadion Gerland koji je prostorno gledano za Kantridu Mercedes, ali – bez ikakve opreme. UEFA primjerice inzistira da su svi natpisi na stadionu na jeziku domaćina i engleskom kojega na Gerlandu nema ni u tragovima. Naravno da stadionsko osoblje govori engleski gore nego policajac Crabtree francuski u kultnoj humorističkoj seriji Allo, Allo. No i kada se primjerice uspije uspostaviti neka vrsta komunikacije onda se primjerice dođe do sanitarnog čvora za novinare u koji smiju ući samo dame i invalidi. A ostali? Snađite se!
|
kmica ove sezone. Rezultat je jedino mjerilo, a Rijeka je napravila puno, cijeli je grad zarazila nogometnim ponosom. Na proljeće bi trebala procvasti. Kek će imati više vremena i sigurnosti, iako ugovor ne znači puno (osim jamstva plaće do isteka...), stvoriti momčad za visoke domete. Jasno je da na prvenstvenoj ljestvici mora biti do trećeg mjesta. Nova europska viza osvaja se u Osijeku i takvim utakmicama. Kek je nakon potpisa ugovora bio sretan. Ustvrdio je kako mu je to bila jedna od najlakših životnih odluka. Zahvaljujući klubu na povjerenju, svjestan je da su očekivanja velika. Upravo je Kek jamstvo da će Rijeka prigrliti snove. Osvojiti naslov. Za godinu, dvije, tri... Damir Mišković je strpljiv, ali zna cilj. Jedan do drugoga osvojiti na istom putu. Kek je u osam mjeseci u hrvatskom nogometu postao mjera za kvalitetu i uspješnost. Njegova je najveća pobjeda da mu svi – vjeruju! San svakog trenera.
Zašto Rijeka nije uspjela iznenaditi u Lyonu?
» EFIKASNOST Bila je to jedna od onih utakmica u kojima se jednostavno moralo iskoristiti pruženo. Jedna ili dvije šanse, možda pokoja polušansa... Za to se živi i radi svih 90 minuta i ako se ne iskoriste, onda je teško očekivati više od snošljivog poraza nakon kojega uvijek ostaje malo gorčine, a glavom se mota misao: što bi bilo da se zabilo... » ŠKOLARINA Većini igrača »Rijeke«, pa i kompletnom klubu, ovo je prva sezona u kojoj će odigrati čak 12 europskih utakmica. Iskorak u visoko nogometnom društvo nije lagan i bezbolan, Europa ništa ne prašta kako na travnjaku tako i izvan njega. Bijeli su još jednom platili školarinu s tri boda. » KVRŽIĆ Zoran Kvržić je namjestio »zicer« Benku, sudjelovao kod akcije kada je Mujanović asistirao za šansu Alispahića. Opet se gotovo sve bitno u igri prema naprijed događalo oko njega, ali ruku na srce, nije bio na onoj najvišoj razini što je potrebno za eurodvoboje. Kao da je malo izgubio zraka u plućima otkako se vratio s okupljanja BiH reprezentacije, ili se jednostavno emotivno ispraznio.
» BERTOŠA Najlakše bi bilo reći da je za sve kriv Mateo Bertoša kojega je nadskočio strijelac Grenier. Činjenično, taj duel izravno je odlučio pobjednika, ali napravedno bi bilo to potencirati jer Berti se u većem dijelu utakmice hrabro nosio s kvalitetnijim suparnicima. Dečko je doslovno dao sve od sebe i zbog toga zaslužuje – čestitke. |