Zdravo drugovi , 

gdje gori ? čemu panika ? nezadovoljstvo ? katastrofa ? pičkaranje ?

Ovo je već sada jedna od najuspješnijih sezona u povijesti kluba...

Napravili smo senzaciju i pregazili Stuttgart, nakon toga smo hrabro zakoračili u Europske vode i ušetali u ring s velikim dečkima : Lyon , Betis, Vitorija ... francuzi, španjolci i portugalci... jake lige, kvalitetan nogomet... 

I nismo skinuli gaće, nismo raširili noge i dali da nam ga metnu kako se njima svidi, nego smo hrabro i borbeno odigrali i skupo prodali svoju kožu... na našem domaćem terenu su i Lyon i Betis i Vitorija polomili zube i ostali bez sva 3 boda...

Časno smo predstavljali hrvatski nogomet na Starom kontinentu i nismo se osramotili. 

U prvenstvu guramo dobro, treba uzet u obzir igranje na više kolosjeka što je uzelo svoj danak. 

Evo još par činjenica : 

1. naša ekipa ima svoje kvalitete ali i mane koje u zadnje vrijeme nažalost sve više dolaze u prvi plan... koje su to mane i nedostaci ? 

1.a)  manjak ideje i kreacije i điranje s loptom u prazno koje završava vraćanjem lopte stoperima a vrlo često i golmanu, i to je postalo negledljivo i iritantno i ima negativne posljedice na našu cjelokupnu igru a samim time i na rezultat. 

1.b) vezni red - ne sudjeluju dovoljno u ofenzivnim zadacima, vrlo često ziheraški igraju, siluju loptu i vraćaju je unatrag, a u defenzivnim zadacima imaju propuste, pogotovo Maleš koji igra očajno od kad se vratio iz reprezentacije. 

2. Alispahić - shvatite već jednom da on mora igrati, jer se mora prodati, to su više sile, ako me razumijete.. jer ja sam se aktivnog nogometa ostavio prije par godina, ali kad ga gledam na terenu, dobijem poriv da se vratim i opet zaigram. Trom je, sport, telefonira protivnicima gdje će s loptom, toliko izgubljenih lopti i netočnih dodavanja koji su nas koštali golova ( Stuttgart u Njemačkoj, Lokomotiva na Kantridi, itd. itd. )  

3. Obrana - kad gledam Marića i Kneževića, pogotovo kad su u "elementu" kao protiv Belupa prije 10-ak dana, onda dobijem napad panike i tjeskobe u isto vrijeme... to što oni dvojica mogu skuhat i zajebat, to malo tko može... 

4. Vargić - ima fenomenalne obrane, da čovjek ne povjeruje, ponekad mislim da je Oliver Kahn na golu a ne Vargić, a onda me spusti na zemlju svojim biserima i poklonima... i onda shvatim zašto nije još na onoj potrebnoj razini da bude pravi vratar za reprezentaciju. Fali mu ta konstanta, ono što dobre golmane razlikuje u odnosu na vrhunske.

5. Kek - opjevani trener, Slovenac koji je ušao u srca mnogih navijača Rijeke pa i šire, gospodin finih manira, ljubazan, simpatičan, odgovoran i staložen. 
I to bi sve bilo idealno kao neka bajka, da nema onog ALI .... 

Kek je ziheraš, trener koji će u ključnim trenucima kada se lomi utakmica i kada treba preuzet rizik, izvaditi napadača i staviti još jednog veznog, kako bi sačuvao rezultat umjesto da krene po pobjedu. 

Tako se ne osvajaju titule i naslovi... 

Sada treba skupit svu moguću preostalu snagu, kako fizičku tako i psihičku, i odigrat utakmicu sezone protiv Hajduka na Poljudu.... 

Ne dat gušta tim kmečavcima, ako treba pojest travu nek ju pojedu, ali nek se vrate iz Splita s bodovima, a ne naprašenog tura. 

Moto za tekmu protiv njih mora biti : NO RETREAT, NO SURRENDER !!!!! 

Do sljedećeg susreta, pozdravlja vas Roberto

Samo Rijeka !!!! 

U vezi povratnih lopti. I tu su stoperi krivi. Pa kako može bit stoper kriv šta vraća loptu golmanu? On ju vraća jer nema druge opcije, a ta opcija bi morala bit centralni vezni, tj. Maleš i Breza, ali i Meša. Ti igrači uopće ne trče bez lopte i naša igra sa Močotom i bez njega je nebo i zemlja. Pratite malo Močotova kretanja. On se otvara, bježi iz bloka, prima loptu, a koji put se po nju vraća praktično do stopera. To jučer nije radio niti jedan od naših centralnih veznih (do Močotovog ulaska).