RIJEKA » Svi su ih čekali, barem oni koji vole pikanterije, ali »tri mušketira« izbjegli su zabavu Zajedno smo Rijeka u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner. Jedan su drugoga izbjegli (neki i opravdano, da ne griješimo dušu...), ali Miroslav Ćiro Blažević ostao je u svom »bunkeru«, sa suprugom Zdenkom, u Kraljevici jer, bez obzira što je njegov stol bio rezerviran na »drugoj strani« velike dvorane u odnosu na »nekadašnjeg kuma« (kume, kume...), Zdravka Mamića. Bivši igrač »Rijeke«, emigrirao je u Švicarsku prije 50 godina i vratio se Kantridi kao trener 1979. godine, trener svih trenera. Ćiro nije htio pod isti krov s Mamićem. A Zdravko nije došao! Stigao je jedan član porodice, brat Zoran (trener Dinama), ali ne »padre padrone« hrvatskog nogometa. Zdravko je vjerojatno iznevjerio svog domaćina, Damira Miškovića, zbog ministra Željka Jovanovića, koji je bio i na prošloj utakmici »Rijeke« u Maksimiru s »Lokomotivom«. Prošle godine su su se suočili, ove izbjegli... Nije, naime, došao ni Jovanović zbog – Mamića! Željko Jovanović, Zdravko Mamić i Miroslav Blažević nisu htjeli pokvariti zabavu (prije svega sebi) i – ostalima. Našli su druge obveze opravdanja. Šteta, moglo se dogoditi čudo, da izađu zagrljeni ususret Božiću. Ali nije to sol i more, već voda i vatra. Bez obzira što su svojedobno Ćiro i Zdravko klečali zajedno pred oltarom u Mariji Bistrici. Šuker ponosan Davor Šuker, predjednik Hrvatskog nogometnog saveza, živi u trokutu Novi Vinodolski – Zagreb – Opatija. Za razliku od nespojivih ministra, trenera i »gazde nogometa«, Šuker je došao još jednom stisnuti ruku Damiru Miškoviću za sve što je napravio za hrvatski nogomet. »Rijeka« je prekrasna priča, putokaz ostalima. A europski rezultati i Šukerov ponos. U njegovu se, naime, mandatu dogodilo, kao i plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Šukera je pratio dopredsjednik Miroslav Uljan. Nije to bila večer za razgovor o sudbini »Pomorca«, ali bojimo se da je Miškovićeva špina zatvorena. Barem prema razgovorima »iza scene«, u kafiću Kristalne dvorane. Mišković je jasno dao do znanja da nije Djed mraz koji hoda s vrećom darova (novca)... Već da njegova pomoć mora biti poticaj ostalima da prepoznaju dobar projekt. Definitivno Kostrena će nogometno utonuti u sivilo... Matjaž Kek je bio dobro raspoložen. Spreman na raspravu o taktici i »posjedu lopte« do mile volje... Dao je, međutim, do znanja da je oženio Kloppovu filozofiju. Ne baš doslovce »da sam u mladosti gledao Barcelonu, nikad se ne bih bavio nogometom, to je dosadno...«, ali blizu je toga. Prošle godine je nakon Bijele noći (sada Zajedno smo Rijeka!), na Kantridu stigao – Alispahić. Jučer, kol
Ivan Mance kao Juričićev asistent Vratar Rijeke, Ivan Mance, zaključio je karijeru. Više neće konkurirati za dres s brojem jedan s drugim Ivanom, Vargićem, seli iz kopačke o odijelo. Ostaje u klubu i imenovan je zamjenikom sportskog direktora Srećka Juričića. Zbog obima posla Juričiću treba pomoćnik, a Mance će biti zadužen za izravnu komunikaciju s prvim sastavom. Poznaje problematiku svlačionice, bit će prvi sportski operativac, dok će Srećko Juričić odsad biti pravi – menadžer! |
iko znamo, nije bilo nikakvih darova. A bez teksta je ostao Matjaž Kek na upit kakve su mogućnosti da na Kantridu preseli nestašni Brazilac, hrvatski reprezentativac – Sammir! Iz »Dinama« su ga potjerali, njegovo znanje nije sporno, a igranje u Kekovoj momčadi jedina mu je šansa da se nametne izborniku Niki Kovaču i izbori mjesto za mundijal u Brazilu. I osveti Mamiću! Kek nije potvrdio, ali ne bi imao ništa protiv, dapače, treba mu takav igrač. Kakva bi to bila distribucija lopti za Benka, Kramarića, Krstanovića, Cesarca, četiri gladna topnika. Sve je u oblacima, »Rijeka« neće postati »Dinamo II«, s bivšim Mamićevim miljenicima, mogla bi napasti modru krunu već na proljeća. Vizija najvažnija Damir Mišković i gradonačenik Vojko Obersnel u kafiću nisu mogli zaobići – novi stadion. Nema žurbe, sve ide svojim tokom, reći će obojica. Mišković nastoji ubrzati papirnatu proceduru, gradonačelnik je kooperativan, zna što bi to značilo za »Rijeku«. Arhitekti, javni natječaj, rasprave... Sve će biti, ako je nužno. Uvjeravaju ubojica. A Mišković će zaključiti – »Nije bitno da gradnja krene u svibnju, neka to bude i dva mjeseca kasnije, ali samo da je u kalendarskoj 2014. godini !«. Da se novac ne bi »osušio« u zakladi Social Sport. U projektu je udovoljeno i navijačima Armade, bit će samo jedna tribina za njih, i onima koji žele da stijene ne nestanu. Vidjet će se na svim slikama o stadionu, bit će jedan prozor s pogledom na stogodišnju povijest. Puno je bilo slikanja, na kraju se rezala torta. Prije godinu dana na istom mjestu se pričalo i o planovima, sanjalo se o Europi. Zaključena je godina u kojoj je »Rijeka« hohala po svojim snovima. Stuttgart u srcu zauvijek. Kek ima svoju trenersku teoriju o tome što je najvažnije, koliko je bitno hodati čvrsto po zemlji. Šokirao je i članove Zdravstvene komisije izjavivši da je pobjeda u Maksimiru nad Lokomotivom i njihov uspjeh! Bila je to noć Miškovićeve pobjede. Uvijek s punim džepom anestetika, spreman ublažiti probleme, jer najvažnije je imati viziju. Imati ljude koji su u stanju slijediti ga. Na pravom je putu. Razigrana Kristalna dvorana pucala je od optimizma. Nakon godine za pamćenje. A sada treba zauzdati Mamića i »Dinamo«! Ne ide preko noći, treba rada i strpljenja, kazao bi Mišković. Često rabeći jezik Majke Tereze. |