Prije četrdeset godina za predsjednika »Rijeke« (drugoligaša) izabran je Rabljanin Ljubo Španjol. Kantrida je iduće sezone (1974.) postala prvoligaški stadion i »Rijeka« više nikada nije ispala iz elitnog društva. Trinaestog srpnja »Rijeka« će početi svoju četrdesetu uzastopnu sezonu (ukupno 52.), zanimljivo protiv Puljana s kojima su 1946. igrali političku kvalifikacijsku utakmicu i – dobili. Španjol je zacijelo najuspješniji predsjednik »Rijeke« (pet godina), uveo je klub u prvu ligu, osvojio Kup Jugoslavije, Balkanski Kup... »Rijeka« je bila autoritet na prostorima bivše države. Doveo je (1975.) i Josipa Skoblara, Zlatnu kopačku i jednog od najboljih hrvatskih nogometaša svih vremena. Smijenili su ga kada je postao jači od – politike. Postao predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza (kasnije je bio i dopredsjednik NS Jugoslavije) i predsjednik Udruge prvoligaša. Jučer je Damir Mišković dobio mandat predsjednika Udruge prvoligaša, automatski postao član »Šukerove vlade«, Izvršnog odbora HNS-a. Naslijedio je magistra strojastva, prerano preminulog Roberta Komena, ali funkcija nije bila – nasljedna. Mišković je u ovom trenutku najpogodnija osoba. Kao i Španjol (ali s drugim, privatnim kapitalom), Mišković je spasio nasukani riječki brod na kojem nema više ruzine dugovanja i propadanja, već je postao primjer dobre organizacije. U prvoj sezoni izborena je Europa, nakon četiri godine, a za dvije godine obećao je napad na naslov prvaka. Onaj koji je u vlasništvu Mamićeva »Dinama« već osam godina. Mišković i »Rijeka« su novi vjetar u hrvatskoj financijskoj nogometnoj močvari. Od riječkog se biznismena očekuje puno (možda i previše), prije svega da vrati kredibilitet našem ligaškom nogometu. Financijska situacija je prvi preduvjet, ali i borba protiv »mita i korupcije«, neregularnosti u našem prvenstvu. Utopija? Možda, ali... Sjećate se riječi ministra Željka Jovanovića od prije dvije godine – »Isušit ćemo nogometnu močvaru...« Lovio je komarce, a napali su ga krokodili iz Maksimira i Kuće nogometa. Damir Mišković je sada između čekića i nakovnja, ministra Jovanovića (s kojim je u prijateljskim odnosima) i Zdravka Mamića (poslovna suradnja). Jovanović je Mamića tužio zbog govora mržnje, nakon što je Izvršni odbor HNS-a (Šuker ?) jednoglasno povukao prijavu za izgovorene prljave riječi koje su natjerale na reakciju i političare. Ali, pojeo vuk maragca... Mišković je sada u sendviču Jovanović – Mamić. Morat će pokazati zube (ne one krvoločne...), lupiti šakom o stol. Još uvijek nema putra na glavi kao članovi Izvršnog odbora (svi !) da bi se na suncu mogla ispeći kajgana. Vjerujem da se neće dati uškopiti, nije takav tip, ali neće mu biti lako između dvije vatre. Očekivanja su velika od čovjeka koji je u hrvatskom nogometu 15. mjeseci, predsjednik »Rijeke« postao je na svoj 47. rođendan, 20. ožujka 2012. godine. Ispekao je zanat, prošao životnu školu, u Nigeriji, financijski je neovisan, nije u nogometu zbog interesa, već isključivo vođen srcem – ljubavlju. Za »Rijeku« je dobro da će imati čovjeka od autoriteta na čelu Udruge prvoligaša i za stolom čelnika Izvršnog odbora HNS-a, kao dopredsjednik. S Kantride više neće moći kukati na suce na zapostavjenost kada je u pitanju domaćinstvo reprezentaciji. Teško ga je, naime, prevesti žednog preko rijeke. Barem mislim, a vrijeme će pokazati koliko mu je čvrsta kičma. Saginju se samo slabići. Na programu je igra mišića, obaranje ruku Mišković – Mamić! U kojoj će mjeri imati podršku svojih dopredsjednika, Zadranina Sinovčića i Osječanina Josića, tek treba vidjeti. U bitci za regularnost (caruje egoizam...) i stvaranja novca, kao i televizijska prava. Prošle sezone je Udruga prihodovala 11.000.000 kuna, »Dinanu« i »Hajduku« pripalo je 1.700.000, »Rijeci« i »Osijeku« po 700.000, ostalima manje. Ove sezone TV gledatelji moći će vidjeti svih 160 utakmica. Novac bi morao biti puno veći... Nismo Italija, gdje drugoligaš »Spezia« ima 4.000.000 eura od TV prava, ali... Nitko u Ligi 10 ne bi više smio živjeti na financijskim prijevarama, suspendiran do petka, a igrati subotom... Ne plaćati igrače. Miškoviću, upali ste u vreću otrovnica, utoliko je izazov veći. Uzmite mač poštenja, pa što bude... Jer, jedini je put izlaza iz krize morala. |