Dobar jutar
Kek Vs Mamič, Kramarić vs Čop, Spahić-Ali Vs Nitko, tko je bolji, tko je jači, čija majka crno runo prede a čija majka crne žabe jede?
Kako sam i na uzmaku ne baš ciće zime predvidio, navijači se goste proljetnim nektarom i uživaju (kako tko) u vatrometima (dnevnim) ali dan se produžio, čak i sunce danima kupa naš grad, umijesto dosadnih dugomjesečnih kiša.
Ptičice izjutra pjevaju bijelima u čast.
Bitno je da se večeri dočekaju u stanju sveopčeg delirija, opijenosti, atmosfera je na vrhuncu, osječa se miris pobijeda u zraku, pobijede, glavna hrana probuđenih ali godima mučenih riječkih navijača, nižu se kao proizvodi na traci propalih hrvatskih tvornica
Hajduk je spremljen u ormar i zaključan, poput kostura u ormaru na Poljudu, na meniju je svehrvatski prvak, nedodirljiv atomsko-fuzijski Dinamo.
Nema našeg umjetnika, crtača poteza kopačkama CR (pokazalo se premalenima) grobničkog boema, koji je eksplodirao u zadnje vrijeme jačinom svih ovogodišnjih vatrometa na Kantridi zajedno, prasak još odjekuje u Splitu.
U obrani dvojac Lešković - Mitrović, nedvojbeno kvalitetni i tehnički potkovani igrači, traži afirmaciju, mladi su ali su ćvrsti, znaju sa loptom, obadvojici lopta nije največi neprijatelj
Leovac, lav sa ljeve strane, brz uporan, bez izgubljenog duela, opasan prema naprijed, nabrijan
Probuđeni Lord, koji je od predmeta sprdnje postao igrač čije se prezime izgovara sa strahopoštovanjem, Kramarić, Moises, možda Kvržić, ili Ayali kojeg neki prizivaju, imamo mi svojih aduta, čvrstih, karakternih i kvalitetnih igrača, ne nedostaje ni brzine.
Samo apeliram na smirenosti, neka nam lopta bude prijatelj, pasevi po zemlji u prostor, bezbroj izvesnih proigravanja vidjeli smo protiv Hajduka, da je bilo sreče Hajduk bi Kantridu napustio sa 7 golova u mreži (kako sam i predvidio) bez panike i predaje lopte i posjeda protivniku, bez uvlačenja Vargiću u krilo, preuzeti rizik prema naprijed i moglo bi biti to još jedno večer slavlja i gozbe, slavlja u svakom kantunu naše regije gdje se sve više živi za našu Rijeku
Vrlika želja treba rezultirati čvrstinom i borbom na svakom pedlju terena ružnog zdanja u Maksimirskoj šumi
Naša Kantrida, najljepši stadion na svijetu, zaslužuje u podmakle dane slavlje, zadovoljstvo i vatromet.
pozdrav
[uredio George Bush - 12. travnja 2014. u 06:59]