Nekada smo se mi stariji od pola stoljeća radovali Štafeti mladosti. Bilo nam je lijepo, bez obzira na to što smo uvučeni u igru. Isto je i danas s djecom koja će, recimo, biti sudionici ulične utrke Homo si teć. U jednoumlju demokracije. Bolje je biti na Korzu nego u školi... Nekada (počelo je 1988.) to je bila radost i veselje, na Korzu je bila cijela prva momčad HNK Rijeke na čelu s trenerom Gračanom, ostali vrhunski riječki sportaši. Djeca sa svojim idolima. Majice su se kupovale sa zadovoljstvom, jer novac je išao u humanitarne svrhe. Lijepa tradicija jedinstvene utrke, u kojoj su svi pobjednici, postala je »krava muzara« (sponzora i majica...), trkača sa svih – planeta!. Ri polumaraton (ne ulazeći u vrijednost i kvalitetu) je poput karcinoma »pojeo« jedinstvenu humanitarnu predstavu smišljenu u kancelariji tadašnjeg pročelnika za sport Grada Rijeke Luciana Sušnja. Doći će i ove godine možda i desetak tisuća ljudi, Riječanima je Homo si teć – veza s Gradom, Korzom, Novim listom... Utrku nose u srcu. Slika će biti prekrasna, za naslovnu stranicu. Osobno, mišljenja sam, vražji novac je utrci izvadio dušu. Dakle, neću dati 30 kuna za majicu da bih »nahranio« te vrijedne divljenja sportaše – (polu)maratonce. Šteta, ovaj svijet nije za idealiste i utopiste. Već – trči, zgrabi lovu i – bježi. Homo si teć prije prvomajskih praznika i Dana mladosti. Ali 14. svibnja mogao bi ući u povijest kao najveći dan riječkog sporta. Kantrida bi toga dana mogla gorjeti od sreće i slavlja. Na udaljenosti od nekoliko stotina metara, Kantrida stadion i Kantrida bazeni, riječki klubovi mogli bi osvojiti dvije titule. Nogometaši Rijeke peti Kup (treći Hrvatske), a vaterpolisti Primorja EB naslov prvaka države nakon 76 godina. Rijeka će 14. svibnja igrati uzvratni susret finala s Dinamom. Na Kantridi će Rabuzinovo sunce dobiti vlasnika. Vaterpolisti će igrati treću utakmicu finala »play offa« s dubrovačkim Jugom. Bit će odlučujuća u slučaju da dobiju prve dvije (7. i 10. svibnja). Vojko Obersnel mogao bi ući u povijest kao gradonačelnik za čijom je vladavinom procvao sport. Jamačno je gradonačelnik koji kao nitko prije njega brine o sportu, a da o izgrađenim objektima ne govorimo. Ali da sam Bog nije poslao Predraga Slobodu (Primorje EB) i Damira Miškovića (HNK Rijeka), oba bi kluba bila na prosjačkom štapu. Pod kapom Gabrielea Volpija, odnosno zaklade Social Sport. Sloboda je, međutim, ostao bez »priključka« na »struju života«, nakon što je Volpi u svađi sa svjetskom i talijanskom asocijacijom napustio vaterpolo prije dvije godine. Vratio se na početku sezone samo privremeno, da bi Recco obilježio jubilej. Sloboda je mađioničar, samo on zna kako zatvara kraj s krajem. A stvorio je najjaču momčad na – globusu! Nakon osvojena Kupa i Jadranske lige, Riječani kreću u lov na preostala dva trofeja, prvenstvo Hrvatske i europsku krunu. Završni turnir Final six je u Barceloni krajem svibnja. Sigurno uz prisustvo Obersnela koji je ludo zaljubljen u Barcelonu. Kao što je Xavi Garcia otkrio da mu je Rijeka (uzeo je i hrvatsko državljanstvo) draža od Barcelone. »Voljenom predsjedniku« (svaka asocijacija je slučajna...) vaterpolisti Primorja su u Zalukima, kod Velimira, u sitne sate, na proslavi trijumfa iz Zadra, pjevali: »Ako me ostaviš. kad poželiš kraj, i nebo će plakati, izgubit će sjaj«... Miše Kovača. Nema straha, Sloboda je prihvatio još jedan četverogodišnji mandat na račun Obersnela i svih vaterpolista. Ove je godine dvaput svladao Pro Recco Gabrielea Volpija, možda treći susret bude u finalu Barcelone (31. svibnja), prije se ne mogu sastati. Volpi očajava, Slobodi je – neugodno. Stvorio je svjetsku momčad, prejaku za Jug i Recco. Dva asa je okrenuo, još su dva dijeljenja, ona najvažija. Slobodin poker očekuje se u Barceloni. Primorje prvak države nakon 76 godina i prvi put najbolji u Europi. Sve valja potvrditi u bazenu, o čemu brinu sportski direktor Zoran Roje i trener Ivan Asić. |