Dobar Jutar
04.05.2002. Rijeka je pobijedom na Kantridi 3:2 predvođena nekima omraženim Brkom Katalinićem, protiv H.Dragovoljca klub manje - više popularnog (kako kome) Rođe Spajića pogurnula u provaliju između 1. i 2. HNL
Dakle, skoro u isto vrijeme, rascvjetanog i od ptičica raspjevanog Svibnja, prije 16 godina, situacija je bila ista. Dragovoljac je ostao kratak za bod prvoligaškog opstanka
Rijeka, kojoj ta pobijeda zapravo i nije nešto osobito značila (osim časti i poklona Armadi za 15--ti rođendan) prvenstvo je zaključila na 5. mijestu
Grmio je "Rođo" spominjao paravojne formacije iz II svj. rata, nabrajao nacionalne manjine, ali čast se ne prodaje tako lako, a poštenje kad se izgubi najteže ga je ponovno nači, a i kad ga se nađe bude crvenog obraza od srama.
Bilo je uspona i padova (uglavnom više padova) ispod stijena u konstantno kaotična vremena mlade ali nezrele demokracije i neovisne države, a ne baš tako neovisne i definitivno dvojbeno sve ovo vrijeme poštene HNL organizacije, bilo je kiša i sunca, generacija i generacija navijača, neki su bili samo u prolazu, neki su se zadržali duže vrijeme, a neki će na tribinama biti izgleda vječno, tako da bi mogli adresu stanovanja slobodno preseliti na Portić 3
Puno je vode proteklo (kako se voli u frazi reči) sada sve sušnijom Rječinom, neki rođeni tada su sada več navijači sa zavidnim stažem, ali jedno ostaje, klub i čast.
Borba za svaku loptu, svaki pedalj terena, svaki bod, to je ono što publika voli, vojni moment mora uvijek biti na 110% ako več ne može biti na kvalitetno nivou Real Madrida, hrabro, iako nismo William Wallace, pošteno iako nismo hrvatsko pravosuđe. Pravno i Pravedno će naime biti uvijek dimetralno suprotan pojam.
Sada su neka druga vremena, vremena tehnoloških čudesa i vremena sveopče krize, vremena selfia (u hrvatskom prijevodu "sebičnjaka") a što je najbitnije za naš klub, vremena svekolike konsolidacije, stabilnosti i prosperiteta.
Svaki navijač kojemu je Rijeka na srcu sada može sa ponosom i optimizmom gledati kako klub napreduje svakog dana, u svakom segmentu, i tu tražiti ono malo zadovoljstva što mu olovni život u ova vremena krize morala i uglavnom bijede na svakom planu života nuđa.
Stoga, ne mogu da se još jedanput vratim na proteklih 2-3 tjedna optužbi, histerije, virusa koji je zahvatio i dio riječkih navijača, a tiće se tobože puštanja i namještanja, nekome kome treba, a treba svima sve, uglavnom bodovi, kao Osijeku prije koji dan npr.
Centar moči, dezinformacija i pravde ne odustaje, i dalje se, ne birajuči sredstva, oglašava i dijeli lekcije, uporno, poput riječkih kiša u mjesecu veljači.
Histerija se širi poput ptičije gripe, iz jednog centra, iako izgleda, barem što se tiće zaraženih sa ovog područja, konačno posustaje.
Za neke nepravda se događa samo njima, a koliko je nas zapravo vidjelo drugi žuti karton Mitroviću u Splitu koji je usmjerio utakmicu u, za nas, neželjenom smijeru?
Kad se malo bolje pogleda, povlačenja nije ni bilo, nego se Bilić jako lijepo oslonio na ruku Mitrovića i pao ka da je na Normandijskoj obali pokošen rafalom njemca Hansa iz utvrđenog bunkera.
Što je trebalo? napustiti teren, plakati na TV, zasuti forume teorijom zavjer, pokrenuti borbu protiv sile i mraka?
Greške se nažalost događaju i uvijek će ih biti, neke su nenamjerne, ali uglavnom su namjerne, i to od nesigurnih i uglavnom loših sudaca, kakva organizacija takvo i suđenje, uglavnom ispod prosijeka, ali isto tako uglavnom i na ničiju korist a na svačiju štetu.
Nekada su ljudi umirali od obične gripe kao bojovnici na ratištu I svjetskog rata, nekada je bilo nezamislivo da će se pjesmice u mp3 formatu snimati na CD, sad je več tu odavna i USB
Vremena se mijenjaju, svašta se događa, ali samo NK Rijeka i autobusni kolodvor na Žabici ostaju konstanta.
Nekada je bilo nezamislivo da će se Rijeka (mali provincijski klubić kako neki vele) izdignuti iz pepela kao ptica Feniks i postati pozitivna konstanta ovog jadnog hrvatskog loptanja, ma koliko to nekima bilo teško za prihvatiti.
Strelice optužbi pokvarenjaka i ljubomornih neka više ne padaju na plodno tlo, a mi samo možemo uživati u trenutku prosperiteta i boljitka našeg kluba, gluhi na zlobu i jal, sa čvrstom vjerom u klub i sve oko njega.
Nakon "bogatog" roštilja sa uglavnom lošim ćevapima i pokvarenim kobasicama, ali nadam se i pive rashlađene na zadovoljavajučoj temperaturi, i danu bez, opet se nadam, probavnih poteškoča, nakon graha do kojega se ni ne može doći od gladnih "penzionera", nakon poslanica Obersnela, Linića i Wanna be sindikalista, neka današnji dan bude dan još jedne pobijede i bijelog zadovoljstva.
Dan skoro matematičkog osiguranja za sada solidnog 2. mjesta,kažem za sada, jer apetiti lagano ali sigurno rastu
Ali to je tema za neka buduća vremena, tamo poslje, kako Vakula kaže dugog i toplog ljeta,
Drugi neka brinu svoju brigu, a mi neka za tuđe probleme vremena nemamo.
Šteta trošiti dragocijeno vrijeme na nebitne stvari.
Pozdravljam

[uredio George Bush - 02. svibnja 2014. u 06:44]