Dakle, sutra je "the utakmica" ove sezone, iako, mnogi će reći Stuttgart.
Stuttgart. I složiti ću se, to je stvarno bilo nešto posebno, na tako dramatičan način ostvarit plasman u Europa ligu, preko vrča novaca iz Bundeslige, sa europskom reputacijom ravnoj nuli, krenuvši u natjecanje s ekipama koje se igraju nogometa u slobodno vrijeme, totalno neočekivano i samim time draže.
Možemo reći da je to i vrjednije od bilo čega u domaćem natjecanju, nitko nije dovodio u pitanje naš plasman, nije bilo obezvređivanja na račun neke kompenzacije i slično. Zamislite da sutra golman Dinama "promaši" loptu kao njegov kolega na golu Stuttgarta. Apokalipsa.
U Europi je sve super i sve za pet, vidjeti će mo sljedeće sezone, ove smo prošli ispod radara, UEFA je leglo kriminala na malo većem nivou.
Ali ovu nam neće nikad moći uzeti.
Močinić za Mujanovića, Mujanović...... i ostalo je urlik za pamčenje.
No to je bilo na otvaranju sezone, sutra na njenom zatvaranju borimo se za nešto opipljivo, nešto što se sprema u vitrine i nešto što se veže za klub zauvijek. Trofej.
Trofej, mnogi veliki igrači našeg kluba trofej nisu nikada osvojili s Rijekom a niti navijači čiji je "radni vijek" ipak puno duži od nogometnog nemaju šansu često prisustvovat osvajanju istog, otprilike svakih deset godina.
Vremena se mijenjaju pa tako očekujemo te intervale višestruko smanjiti pa i uzet onaj vrijedniji ali za sada povijest nas uči da ako ga sutra uzmemo, uzimamo ga i dogodine, ako ne, opet dekada.
Ekipa je odigrala u Zagrebu kako je trebalo u toj utakmici, Tomečak je riješio i pokazao da je osim odličan nogometaš i gospodin čovjek za razliku od izvjesnog Duje kojemu sutra treba objasniti gdje mu je mjesto.
Kako je pametno odigrana Zg utakmica ne sumnjam da će tako biti i na Kantridi, naravno potpomognuta našim Grobničkim kapelinom koji ne treba reprezentaciju, pa ni gostovanja, neko on nas uveseljava nogometnim umjećem na Kantridi i nenogometnim po Rijeci i okolici još deset godina i opet će napraviti puno više od mnogih prolaznika kroz naš klub.
Ovo nam je drugo finale s Dinamom, tada se nije tako zvao ali svi znamo na šta se misli.
Povlačit paralele baš i nema nekog smisla.
Raspored utakmica je isti, rezultat neusporediv, igračka kvaliteta kadra neusporediva, navijačko vrijeme anarhije vs. sjedenje na numeriranim stolicama i prijetnje prekidom zbog parola s tribina....
Jedino što je donekle isto je zlo na čelu Dinama, Dinamo za državne interese vs. Dinamo za osobne potrebe potpomognut vrečama novca.
Dinamo za kojeg nitko ne navija, bar ne na stadionu, navijači Dinama imaju preče poslove, kako su vraćali ime tako isto sada tjeraju zlo sa čela kluba, no kako je Zagreb milijunski grad tu je i sva sila ignoranata koji su se 99 veselili tituli Croatie tako će se i sada veseliti Mamićevom Dinamu. I jedni i drugi tvrde da ih trofej ne zanima, svake iz svojeg razloga, prve jer to nije njihov Dinamo a druge čisto da obezvrijede natjecanje i suparnika u istom.
Kako je obezvređivanje nacionalni sport Hrvata isto kao i kukanje, teorije zavjer, zavist i cinizam. mi se ne moramo priključiti tome, mi smo i u drugim stvarima totalno drugačiji, budimo i u ovima.
I baš zbog toga sutra treba podržat naš klub, naš grad i naš kraj i to treba učiniti složno, ako će se "skandirat" to treba radit zajedno, ako se treba prekinutu utakmica, neka se prekine zajedno, podjele nam nisu potrebne ali podjele nam prijete i to je jedino što može potkopat ovo što nam se događa, to se ne događa slučajno i to treba spriječiti.
Sutra na punoj Kantridi, iako bez anarhije 90ih, protiv Rijeke nitko neme šanse, Rabuzina diže naš mirni Goranin.

Važ je naš.

Forza Fiume