OK možda sam ja krivo shvatio jer sam stekao dojam da ti,frik i cia jako sumnjate u neku urotu i namjerno puštanje.
Isprike ako sam zaista pogriješio.

Nakon duge noći i puta.....dojam je samo jedan....FORZA FIUME. Rijeko ponosimo se tobom. I sada pobjedom zaključiti ovu polusezonu. Kek tebi najveća hvala za sve što radiš za ovaj klub i grad.

Čestitke na onom ŠUKER LADRON!

nisam navijač rijeke al da jesam bome bi im zamjerio one nevjerojatne promašaje i očajne reakcije u napadu. sevilla je bila 'zrela ko dinja' mogli ste im barem 3 komada uvalit samo tako. svi preduvjeti za senzaciju bili su tu, ali u senzaciju treba vjerovati. prošlo je puno vremena od Benka i stuttgarta, a ova ekipa pati od teškog usrogaćenitisa. fali vam pravi vođa i to kronično.

Nitko sretniji od nas da je tako bilo, ali realnost je nešto drugo. Mi smo igrali koliko je Sevilla dozvolila (osim tih 10 min u drugom poluvremenu). Mogli smo dati jedan gol, ali moglo je završiti i 3-0 za njih. Moglo je, ali nije. 

Nije baš da smo ih razvalili igrom cijelu utakmicu, da su bili na konopcima ali zločesta lopta nije htjela ući u gol. 



Ako možemo za nečim žalit, onda je to Sevilla doma i Standard u gostima.

Nije tako. Za napraviti rezultat u Europi treba i vani nešto napraviti. Mislim da se ovi igrači ne boje nikoga , to sigurno. Imaju i trenera koji im ima što za reći i koji je radio dosad i veće uspijehe vani s drugim ekipama ( Maribor i Slovenija) tako da nije ni do trenera. Sreću treba isprovocirat. Od lani , Rijeka je hoćeš-nećeš priznat napravila velik iskorak , i napredak. Na klubu je da nastavi.....sigurno nam se neće dogoditi da kao neki igramo po 8,9 godina zaredom razno,  razne grupe i opet smo kanta i ekipakoja je  2 kola prije kraja out i bez šanse. To nam se neće desit. Za naradeni iskorak treba imati profil igrača sa tim sportskim bezobrazlukom ...."krvoločnošću na terenu" kako bi neki rekli koji će iz nemogućeg nešto izvući. U svakom slučaju Rijeka je svoje ove sezone u EL odigrala i više nego dobro. Sve skupa 12 euro utakmica i silno iskustvo.
Ipak da smo mogli sinoć uzet bod i dat gol , mogli smo. Ali ova tri komada o kojima pričaš ne , nije baš tako. Mi smo ipak najveću školu prošli protiv iste te Seville doma , kad smo imali pobjedu u 91. i onda oni zabiju za bod. Takve se stvari ne smiju događat. Ostalo sve jako dobro.

Nit jaglaca, a ni visibaba

Porazom u Sevilli završen je ovogodišnji nastup Rijeke u Europi. Može se reći –  očekivano, mada u navijačima uvijek tinja nada do posljednjeg trena, vjera u nemoguće. Koliko su vjerovali igrači u prolaz, onako iskreno, nećemo saznati. Uvijek postoji izgovor, usporedba kluba, lige, uvjeta i inih stvari, nama je najomiljenija: “Gdje smo bili prije dvije godine?”.

Ako gledamo samo ovih 90 minuta, Rijeka je igrala utakmicu za prolaz skupine. U gostima. I to je jedino bitno. Igrači su svojom igrom došli u poziciju da odlučuju sami o svojoj sudbini, ali ta sudbina je i naša, svih koji vole bijelu boju. Tada se zaboravlja, niti se želi znati tko je s druge strane, želi se samo pobjeda! A u toj utakmici nisu bili dobri, bili su loši… jako loši. Smušenost u veznoj liniji, mnogo trke u prazno, ispadanje iz bloka, preduga odsutnost s terena u trajanju od nekih 50-tak minuta. I uz sve to, stvorene četiri prilike, moglo bi se reći i matne, ali neiskorištene. Kako je poraz značio i eliminaciju, ovo je neuspjeh.

Ako izađemo iz okvira samo ove utakmice, dobivamo drukčiju sliku. U odnosu na prošlu sezonu, Rijeka je napredovala. Prošlosezonsko posljednje mjesto zamijenjeno je sada pretposljednjim, bodovni saldo je gotovo udvostručen. Protiv Rijeke protivnički treneri na travnjak šalju svoje najjače postave, rade taktičke promjene u igri, vade napadače i stavljaju obrambene, koriste se svi načini da se očuva eventualni pozitivni rezultat. Ova sezona etablirala je Rijeku na europskoj nogometnoj karti, pomalo postajemo konstanta s tendencijom rasta u narednim sezonama, skauti posjećuju Kantridu, igrači se razmatraju kao pojačanja velikim inozemnim klubovima.

Upravo poradi toga bitno je da su u ovakvim utakmicama, odlučujućim, ti igrači na visini, one su potvrda, konačni “mig” da netko otvori novčanik i plati za nekog npr. 10 milijuna eura, uz plaću, opet npr. 2 milijuna …isto eura. One su potvrda da bahato možeš odbiti (opet npr.) “tamo neki” klub iz Premiershipa, jer igrač(i) smatra(ju) da je/su bolji. No nije grijeh ako od nekog ima bolji. Uvijek ima. Prihvatiti realnost realno, staviti sebe u okvire gdje spadaš, uz želju da ideš dalje. Prema vrhu. Ali ima različitih vrhova.

A vrh Rijeke je ovo. Realno, igrajući iz tjedna u tjedan po nečemu što samo u našoj državi nazivamo stadionima, prvenstvu s dva i pol kluba, gdje se događaju takve stvari da nam se smiju ljudi iz država koje završavaju na -stan, gdje se prvak države (koliko treba godina) blamira gdje god igra, a nominalno drugi, ili prvi, zavisi tko kako i kada piše svoje povijesne knjige, klub u Hrvata igra utakmice po potrebi, tj. naredbi. Iz takvog okruženja isplivati, i doći na korak do povijesnog uspjeha, što prethodnima nije uspjelo, niti će teško ikad uspjeti, je čudo!

Ovakvim planom, sljedeće godine bi trebali izboriti drugo mjesto u skupini EL. Ok, prerano i presmjelo. No, sve do sada ukazuje da idemo prema tome, korak po korak. Slavlje nakon pobjeda da, no ne euforija. Tuga nakon poraza, velika, prevelika… no ne i tragedija. I iz svakog poraza izvući pouku, priznati pogreške, naglasiti ih, i pokušati ispraviti. Jer nije dobro od poraza stvarati pobjede, i stalno biti dijete sreće. Rijeka odlazi na europski zimski san, a branje jaglaca na proljeće po nogometnim terenima prepušta boljima od sebe. Za sada.

Steta nije bilo ni srece, u vecini skupina bi mi prosli kao drugi ali dobro je i ovako.