Ajde da probamo malo onako realno i bez preseravanja.
Rijeka i njen navijački korpus nikada neće i ne može biti jak ko hajdukov. To nitko od nas nikada nije, niti će ikada reći da je tako. Za nas ne navija svaki ban u Hrvatskoj (a i šire) koji je vidio loptu ili mu reko susjed.
Za Rijeku navija šira regija i Grad. S druge strane to ama baš nikako ne znači da Rijeka nema svoju itekako vjernu publiku.

Uzet ću za primjer onu jadnu godinu prije dolaska Soc. Sporta kad nam je trener bio Horvat i kad smo igrali sa Švrljugama, Bakovićima, Lisjacima, Grujevićima, Čulinama, Rukavinama, Dedićima, Palibrkima i debelim meksikancima i kad je u prvom dijelu te sezone u kojoj smo skoro ispali posjeta bila u prosjeku oko 3. 000 – 3. 500 ljudi, malo manje od onog koliko u zadnje dvije, tri utakmice prati Hajduk, a npr. u jedan Zaprešić je išlo preko 500 ljudi.
To i nije nešto pretjerano i ne treba se s time busat u prsa, ali nisu baš svi počeli gledat Rijeku od 2012 i nije baš riječka nogometna publika „od ćera“.

To da smo stvarno u mnogo slučajeva neshvatljivi i malo je reć čudni je istina koja se ne može opovrgnuti. Takve čudnovate amplitude kakve se mogu doživit od navijača Rijeke su stvarno čudesne. Funkcioniranje po principu kako se ujutro ustanem.
Onako riječki boli me qurac za svemir.
Kad su u nekom speedu onda ih potegne 3.500 u Stuttgart, 2.000 u Lyon, 2.500 u Pulu, 4.000 u Zagreb, a onda dva – tri mjeseca kasnije ne ode više od 800 ljudi u Budimpeštu, 500 u Liege ili 300 u Split, a na Kantridi više ne napuniš ni protiv Dinama.
I ni sutra neće bit pun stadion! Takvi smo. Jebeno sfrigani s tima našim šta da – libo me rac menatlitetom.

Krenut ću najiskrenije od sebe i ljudi s kojima ja idem na utakmice. Bili smo prošle sezone i u Stuttgartu,  Lyonu, Splitu, Puli, Zagrebu, a ove jedino di smo išli je bio Liege.
Jebiga idemo u Budimpeštu, ma ćemo na drugu, ajmo u Zagreb, ma ćemo drugi put, sve nešto, ma iman dela, moram peljat ženu u Tower i takve škuže.
A onda ćemo vjerojatno popizdit opet druge godine pa sve ispočetka. Takav način života.
A Rijeci spočitavat da se nije pratila do prije dvije godine može samo onaj tko utakmice nije vidio ili je zlonamjeran. U današnje vrijeme upiši na youtube 87 Beograd, 90 zadnju Yu sezonu, 94 Zagreb, 98 Dragovoljac ili Split i da ne nabrajam dalje 2005 pa Varaždin itd, itd. i sve vidiš.

S obzirom koliki je Rijeka uspjeh imala od osamostaljenja do danas (pa i u Yu ligi) i koliko se u nju ulagalo ili koliki je pak politički mezimac bila, ne da je vrijedan ovoliki broj navijača Rijeke nego je to i više nego dobro.
Kad rezimiraš da za Rijeku navija prsten od Kirije do Liburnije s manjim dijelom otoka i Istre, onda je svaka utakmica na Kantridi s 8 000 - 10 000 ljudi ili gostovanje s 500 - 1 000 ogroman uspjeh.
A da je pohvalno da se jezgra širi (a širi se i to itekako)  jest.

Hoćeš, nećeš, uspjeh privlači kvantitetu. I da samo malo od te kvantitete postane fanatik već si napravio ogroman korak u širenju baze. A s novim stadionom i vjerujem daljnjim uspjesima kluba, taj bi se broj mogao samo drastično širit i povečavat.