Rijeka je upravo na pravoj prekretnici pozicioniranja na još višoj kvalitativnoj euro razini i ako sad postave prave temelje postat će na duže vrijeme ozbiljan klub na svim razinama.
Ponuda mamića za leškovića i leovca nije nikakva novost i ona je sjela već na zimu.
Prva cifra je nasmijala Miška, druga je ova koja se sad spominje.

Tu je pak kristalno jasno da ako u jedinog konkurenta prodaš igraća za isti ili manji novac od onog kojeg možeš dobit vani, onda si poslao jasnu poruku da su ti ambicije loše i da ti ni na kraj pameti nije bar pokušat ugorozit dominaciju Dinama.
Drugi je par postoli ako Mamić u napadaju dokazivanja moći lupi cifru od koje se pada na guzicu.
Al nit je Mamić to ikada napravio nit će to napravit sada.

Što se tiče začuđenih menađera, to su oni isti koji su za milion i jedan cent prodali Kramarića u Brugge, a poboljšali na 2 miliona koliko je davao Chelsea ili Lille i koji su tvrdili da ne možeš Europu igrati sa škart robom, da bi nakon par mjeseci sipali bombone iz usta za taj isti šrot .

Igrač vrijedi koliko za njega možeš dobit, a i Lešković i Leovac i Močo su kakvi takvi reprezentativci Hrvatske, Mišković je čovjek iz top biznisa i u našem slučaju sam gotovo siguran da će oni koji zažele Leovce, Mitroviće ili Leškoviće morat ozbiljno zagrabit u vrećicu.
Rijeka nije prisiljena prodavat, ovi su se igrači pokazali na jednoj drugoj i jedino mjerodavnoj pozornici, igrajući u potpunosti al pari utakmice s finalistom euro lige ili bivšim europskim prvakom i letvica je jebeno podignuta.

Dalje, što ptićice cvrkuću i ugovori su se u Rijeci opako korigirali pa se bogme i tu može lijepo zaradit tako da ako želiš – plati.
E sad, isto tako je i činjenica da ako imaš „Jajala“ u ekipi da opet nije dobro i trebat će bit jako pametan i diplomat da bi se sve strane zadovoljile.
Kad bi Rijeka ne znam kojim trikom uspjela zadržat ovu ekipu na okupu, plus Bezjak, Kvržić i zdravi Mojzes pa i Maleš onda je to stvarno jebena ekipa pa čak i u euro okvirima.

Uglavnom, ja vidim jako veliku poveznicu između Miškovićeve Rijeke i Slobodinog Primorja.
I Sloboda se prve dvije – tri sezone „zadovoljio“ finalima i jednim kupom, al je svake godine dograđivao da bi u petoj godini poslao sve račune na naplatu i od 9 posljednji finala svih mogućih takmičenja osvojio 8.

Sličnim putem ide i Mišković vodeći se onom „prvo štalica, onda kravica“.
Tu je Sloboda bio u prednosti jer je infrastrukturu dobio gotovu, dok je Damir sam radi, ali da vidim velike sličnosti u funkcioniranju ova dva projekta vidim.
Naravno da vaterpolo nije nogomet i da su odnosi snaga potpuno drugačiji jer na sreću po vaterpolo, a nogometnu žalsot, u vaterpolu nema Mamića, Štimaca, Vlajčevića i Breznih, ali i Primorje ima svoj Dinamo (Jug) ili svoju Sevillu (Proreco), a znamo kako su se isti proveli.
I nemojmo uopće bit u zabludi da pravo stanje "mogućnosti" da Rijeka ugrozi Dinamo možemo vidjeti tek kad 5 kola prije kraja prvenstva Rijeka bude na bod razlike.
Onda ćemo tek stvarno vidjeti koliko možemo i smijemo. U sadašnjem stanju stvari, bojim se da ni prismrdit nećemo moć. 

Uglavnom, bit će opet veselo ljeto.