Nikad nisam sporio da sam tihi ljubitelj „plišanih kopački, umjetničkih djela kistom, vanjske felše i poezije“ (poveznica brkovi) Anasa Sharbinija, ali on jednostavno najbanalnije, nije dorastao i nije zavrijedio bilo što drugo osim da ga se doslovno šutne nogom u guzicu i sada stvarno jednom zauvijek kaže zbogom.
Super, on je blentav pa mu ne možeš zamjerit.
Muči ga tata u 28-oj.
I ja bi bio malo blentav za te pare.

Za odlazak u Hajduk i sva sranja koja su se braći nakon toga dogodila u Ri, oni su bili najmanje krivi, ne krivim čak ni upravu kluba u to vrijeme jer nam je taj karakterni novac omogućio puko preživljavanje još godinu i više, ali nakon što ti se u drugom „mandatu“ dalo ptičjeg mlijeka, nakon što si dobio najjači ugovor, a zauzvrat si odigrao tri i pol poštene utakmice, a ne bi malo išao u Osijek, ali bi malo više igrao u gostima, a vani si u karijeri odigrao minus tri i pol dobre utakmice, vrijeme je da se obitelji jednom zauvijek kaže pa – pa.

Pi..u mater...u pa zamisli dođeš na posao i  kažeš da ne bi sutra malo radio jer ti ide na qurac to što bi trebao radit, ali da bi ipak malo primio plaću, a od firme tražiš da ti plati kredit za auto od 30 000 eura.

I ruku na srce, u tri godine odigrao je svjetski dvije utakmice protiv Hajduka na Kantridi, protiv Žiline u pretkolu i jednu protiv Lokomotive u Zagrebu.

A stalno ga čekaš.
E sad je napokon eksplodirao.

Ajd bog.