KRANJSKA GORA  Bekim Balaj se vjerojatno poput velike većine igrača »Rijeke« prvi put u igračkoj karijeri susreo s tako kratkom stankom između dva prvenstva. Albanski reprezentativni napadač imao je nepunih sedam dana odmora prije nego se istekom prošle sezone stavio na raspolaganje svojem izborniku za prijateljski ogled s Francuskom. Neposredno nakon tog ogleda vratio se na sjeverni Jadran i započeo pripreme za novu sezonu u dresu »Rijeke«.

– Za razliku od drugih reprezentativaca imali smo samo jednu utakmicu. Oni su prošli gore od nas, dobili su tek tri, četiri slobodna dana. Ali, dobro, ne treba se sada žaliti već dobro pripremiti za ono što je pred nama. Nakupilo se nešto umora, ali to je normalno. Sada moramo  biti umorni da bismo bili odmorni onda kada to bude najpotrebnije tijekom sezone – govori najbolji strijelac »bijelih« prošloga proljeća (10 golova u 18 nastupa), kojemu kratka stanka očito nije teško pala jer je ostao u vrlo dobroj golgeterskoj formi.

– Sigurno da me vesele pogoci, oni te uvijek drže u dobrom psihološkom raspoloženju. Golovi su dobri za mene osobno, ali u prvom redu za momčad.

Trener Matjaž Kek isprobao vas je u duetu s Romanom Bezjakom i klasičnoj proljetnoj formaciji gdje igrate usamljeni u vršku napada?

– Igranje u rasporedu 4-4-2 je na neki način novina za nas, ali zato služe ove utakmice da se isprobaju i uigraju razne varijante. Probat ćemo sve modele igre i odabrati onaj koji će nam donijeti najbolje rezultate. Meni osobno to ne predstavlja problem, igrao sam u oba sustava. Sigurno da će trebati još nekoliko utakmica da se uigram s Bezjakom koji je tek stigao.

Spreman za start sezone

Stigao je ovoga ljeta i vaš reprezentativni suigrač Odise Roshi?

– Imao je tu nesreću da se ozljedio tijekom priprema. Nadam se da će se brzo vratiti i pomoći nam.

Jedan je od najbržih igrača koji su igrali u »Rijeci«?

– I za mene je jedan od najbržih koje znam. Igramo zajedno u reprezentativnim selekcijama od šesnaeste godine i riječ je o vrlo brzom igraču kakvoga mi napadači možemo samo poželjeti. Mislim, naravno, na njegove prodore uz aut liniju i ubačaje. Nadam se da će uskoro i on dati svoj doprinos našim rezultatima i igrama.

Prije nekoliko tjedana talijanske kolege lansirale su priču o tome kako je za vas zainteresiran »Lazio«?

– Priča se o tome,  ali ja se time ne opterećujem. Fokusiran sam isključivo na »Rijeku« i kako biti spreman za start nove sezone. Razmišljam samo o »Rijeci« i ni o čemu drugome.

Čekate suparnika u drugom pretkolu EL, odnosno pobjednika sudara makedonske »Shkendije« i škotskog »Aberdeena«?

– Znam nešto više o »Shkendiji«, da je to momčad s puno albanskih nogometaša. Njihov trener je moj bivši trener u mladim reprezentacijama. Čuo sam da je u pitanju dobra momčad, ali sačekajmo da vidimo utakmice pa ćemo biti pametniji. Škoti su sigurno fizički jača momčad i bit će sto posto spremni za naš ogled. Najbitnije je da mi budemo u top stanju za te oglede.

Očevi savjeti

Izgledate moćno u prijateljskim ogledima?

– Osjećam se dobro, a ne treba zaboraviti i da je proljetos trebao proteći određeni period adaptacije na novu sredinu. Nadam se da ću pokazati još više iduće sezone.

Dolazite iz sportske obitelji, otac je bio poznati albanski atletičar, deseotobojac?

– Dok je studirao bio je vrstan atletičar, postavio je niz državnih rekoda, ali bavio se i nekim drugim sportovima, poput odbojke. Cijela obitelj je sportska i podržavaju me u onome što radim. Inače, moj otac je više od 40 godina učitelj i stalno me savjetovao da se posvetim školovanju. Govorio je OK, bavi se nogometom, ali škola je na prvom mjestu.

Dakle, niste poslušali oca?

– Nogomet je sada moj život, ali i tata je sretan mojim izborom.

I odlaskom u Rijeku?

– Život u Rijeci je kvalitetan, vrijeme je dobro, more je tu – sve je savršeno. Život u planinama kod mene izaziva alergiju, liječnici su me odavno savjetovali da je život uz more puno zdraviji. Igrao sam u Poljskoj i Češkoj, gdje je vrlo, vrlo hladno i prvo što mi je otac rekao kada je čuo da odlazim u Hrvatsku bilo je: »Konačno si odabrao klub na moru i vrijeme slično onome u Albaniji!« – zaključio je Balaj.