Čitajući tvoja razmišljanja može se zaključit da si razočaran i pomalo ljut načinom funkcioniranja nogometnog kluba Rijeka. I to je legitimno pravo.
U onom sam postu naveo za i protiv stavove i za mene i jedni i drugi drže vodu.
Tebi je čaša poluprazna (možda i još malo praznija), za mene je definitivno polupuna, ali to ne znači da je 90% ljudi takvog stava slijepo.
Ja ću u ovome definitivno tražit „lijepu priču“, tebi smeta mistifikacija Miškovićevog odnosa s močvarom.  
I sve 5.
Pro e contra.

Mazanje oči kampom? Pa jebemu ja mislim da to nije mazanje očiju? Šta je mazanje očiju ovakav kompleks koji ostaje zauvijek ovoj zajednici i plaćen je privatnim kapitalom ne zavlačeći ruku u takuin građana ovog grada.

Opet o „našim“ igračima.
Kažeš da je bolje da budu predzadnji samo da su naši. Pa to smo bukvalno imali prije četiri godine i znamo kako bi sve završilo da  se nije dogodilo to što se dogodilo.
Pa Mallie je jučer secirao te „naše“ igrače i koliko god to zvučalo grubo i ružno, al 100% je u pravu. Pa ti „naši“ igrači su rezerve u slovenskoj ligi, vucaraju se po našim drugim ligama i prevaga nisu ama baš nigdje (iznimka su trenutno Solomun i Okechukvu).

A u Zavrču, Kopru ili Celju nema Keka, nema ga ni u Slavenu, Istri... I ja sam ih dosta gledao i nažalost, nema tu kruha. I trenutno za mene šanse imaju samo Ikić i Bajić.
Čak me taj Rebernik ama baš ničim nije natjerao da pomislim da imamo Roga. A ne može se reći da nije dobio prilika.
Bagadur? I tu su razni sufleri (nažalost bliski) odigrali puno, pumpajući glavu o čudima i zanemarivanjima. Zašuškalo je malo love, postalo se nestrpljivo i odlučilo se kako se odlučilo.
Vrijeme će pokazati kako se odlučilo, a bojim se da već i pokazuje. A milion posto se slažem da omladinsku školu treba okrenut naglavačke. Jer ovakva ne valja!

Razočaranje općim stanjem društva reflektira se i na stav oko Rijeke koju sigurno godinama pratiš i za koju si vezan, ali Rijeka prvi puta u svojoj povijesti u svim segmentima staje uz bok Dinamu i Hajduku.
A mislim da smo to godinama htjeli postići.
A taj Dinamo i Hajduk od svog osnutka plivaju na valovima političkog, društvenog i inog. pokroviteljstva i jako se dobro u tome snalaze jer im je to prirodni habitus. Rijeka se uči i raste.

Transparentnost?
Možda je malo grubo, al Rijeka je sad privatni klub. Ima svog vlasnika i ima svoju piramidu. Mnoge stvari u toj hijerarhiji se ni meni osobno ne sviđaju previše, ali u ovom slučaju se točno zna tko bi trebao piti, a tko plačati. Sva ta magla oko odnosa Spezia – Rijeka, potpuno tajenje podataka tko je koliko, plačen i za koliko prodan i odlasci igrača na „posudbe“ preko noći ne leže ni meni.
I meni smeta, ali nisam zbog toga toliko razočaran jer napokon u ovom klubu vidim budućnost, vidim prosperitet, vidim organizaciju (dobra – loša, ali je jasno postavljena).
I ponavljam, nikva idealiziranja ni božanstva od nikog nikada nisam ni neću stvarati, ali sam po prirodi optimist i tako gledam i na našu Rijeku.

I zato ja više vidim proračun od 8 – 9 miliona, vidim 6 travnatih terena za trening djece i prve ekipe na Rujevici, vidim Sevile i Stuttgarte i dokumentaciju za novu Kantridu, a pokušavam što manje vidjeti Stilinoviće, Pilipoviće, pretplate, Miškoviće i Mamiće što ne znači da ne postoje.