Nakon 7 dana urbi et orbi raznih Andra Krstulovića Opara kojima je procvital vrtal i đirani u njemu, nakon što smo od HRT pijandure čiji je otac, gle čuda iz Splita otišao na faks u Ri i gle čuda nikad se nije vratio, ali je sinu prenio ljubav prema bilima (a i bijelom vinu) i nije ga iztamburo za majmuna u gimnaziji jer je Baka potpisao, saznali da bijelo i bilo nisu isto (ovo me pogodilo) i nakon što su Indeks i Alač zaključili da je nakon 140 utakmica ipak riječ o derbiju, došli su i ti Svisveti.

Nama kao nogometnim analfabetima bilo je jedino bitno vidjeti koliko se jedna mala, limitirana i pročitana Rijeka može držati s jednim velikim, modernim i mladim Hajdukom.

Nama je bilo jedino bitno vidjeti koliko blizu se jedan prosječni HNL igrač Močinić (i moželi uopće) iole približiti jednom Niksiju kakvog Rijeka nema ni u tragovima, mogu li limitirani i spori stoperi Rijeke Lešković i Samardžić i koliko parirati Baksiju kakvih Rijeka nema ni u tragovima.

Koliko dugo može izdržati poznati bunker Rijeke protiv uvijek isključivo ofenzivnog Hajduka.
Može li se i koliko jedan alpski jazavac (naravno od rođenja navijač tog kluba) približiti njemačkom stroju u mediteranskoj duši.
Koliko će dva reprezentativna beka Ristovski i Žuta moći trpiti nalete jednog Hrvoja Milića i Juranovića i Tudora. Naravno uz sve to veže se i faktor 25 000 najboljih, najvjernijih i najglasnijih navijača u orbiti koje ni puno veće i močnije ekipe od jedne Rijeke teško izdrže.

I eto prošli Svisveti.
Žuta preživio dribling Niksija (lijepo prosim gif) kad mu je zguza skoro nogu slomio, Tss je zapucao, reprezentativac vodio igru, drugi primio u svoj kantun, Sport Bili kažu da nije baš dobro odigrao, jedna pikzibner navijačka skupina čestitala rođendan uz pjesmicu najvećoj, a Caktaš ide u Cagliari.

Rijeka?

Kažu da je izdržala sve nalete, bure i oluje sa istoka, zapada i sjevaraaaaaaaa, sve vrbe, letve, šake, boce i nacionalne manjine....