"Tako pozicioniranom Šariniću nije bilo teško napuniti blagajnu Rijeke do te mjere da je došlo do nezamislivog, da se naizgled ravnopravno bori s dvorskim Dinamom za naslov prvaka. Ali, tu je bila kvaka jer Šarinić, koji je prvi čovjek Rijeke postao po političkoj liniji, zbog te crte nije mogao sa svojim klubom prvi prijeći ciljnu ravninu u HNL-u. Posebno nakon što se godinu prije ove, 1999., razišao s Tuđmanom, koji je u sukobu između Šarinića i Ivića Pašalića odabrao potonjeg, pa je napustio dužnost na dvoru." 

Pazi ovo.

Napunio blagajnu pa iskrcali brdo para za Sztipanovica iz Belišća, Musu iz Dragovoljca i Matsubaru iz Kawasakija (ili Yamahe nisam siguran).

O patologijo uma.
3 ekipe naši igrači koji su se sezonu prije borili za opstanak (Mijatović, Balaban, Budan, Višković, Tomišić, Agić, Pilipović, Tafra, Hasančić, pokojni Goran, Ivančić… i koji su koštali ko polovni Yugo, a on sere o „naizgled“ ravnopravnoj borbi s dvorskim Dinamom da bi samo par redova kasnije sam sebi skočio u usta tezom kako je u to vrijeme Šarinić već bio u nemilosti Tuđmana jer je stao na stranu Pašalića.

Pa koliki smrad moraš bit da stalno imaš potrebu relativizirat zlo jedne Rijeke i stavljat ga u isti koš s Dinamom i Hajdukom tog doba.

Moć i puna blagajna te politički močne Rijeke i tog isto takvog Šarinića najbolje se pokazuje samo 20 dana nakon tog famoznog zadnjeg kola 1999 kad Rijeka bez imalo problema zadržava svoje najbolje igrače i ni Musa ni Pilipović, Agić, Milinović… ne prelaze u Hajduk ili Dinamo, a Rijeka ne samo da slabi nego još baca nemoralnu ponudu koja se ne može odbit Petehu iz Žminja i Matkoviću iz Mošćeničke Drage pa bez problema prolazi u iduću rundu kvalifikacija za L.P gdje na penale ispada od Man Uniteda.

Jado.

I još samo na ovo od zadnjih dana pa buona notte.

Nakon subotnjeg Splita i jučerašnjeg Zagreba tek sad možemo stvarno uvidjet što je i kako Rijeka napravila prošle godine.

Ono je jebački najčišća i najjača titula prvaka i kup u ovoj gnjusobi od njenog osnutka jer nama je, ama baš isto ovako bilo i prošle godine.

I Koprivnice i Lokomotive i Maksimiri i isključenja i penali i suspenzije koliko treba jednima, a ukidanja koliko treba drugima i opet smo uspjeli.
Zato sam si jučer nakon žutog Acostiju zbog oštrog naleta leđima na Stojanovića, natočio gemišt, zavalio u fotelju, sjetio se Nessun Dorma, zviznuo gemišt i prebacio na Milan – Inter.

Bit će opet!

Jer na kraju dana budućnost i moć je u našim rukama.

Stvorili smo novu neman hrvatskog nogometa, pandan Zdravku Mamiću koja je pod svoje ralje preuzela cjelokupni HNS, slizala se s vodećim političkim opcijama i prelila lovu poreznih obveznika isključivo u svoju privatnu prčiju pa zato uz blagoslov centara moći gazimo Splitom, Osijekom, Pulom i Zagrebom s vojskom Batinića, Jovića, Pajaca i Cestica.

No kako je nama prošle godine izdilano prvenstvo, Dinamu je samo za jednu prijelaznu godinu dogovoren kup, a Soudaniju titula prvog strijelca, tako smo mi ove godine vratili Dinamu prvenstvo, nama ove ide kup, a prvi strijelac mora bit netko iz Ri (u jebote ovdje je nastala greška!)

Ajmo Alač. Izvadi kaput