Nama je cijela ova sezona ogledalo ove zadnje utakmice protiv SOUR-a.

Imaš poluvrijeme na granici između vrlo dobrog i odličnog, gdje sve linije i kretanja funkcioniraju onako kako je to bilo i prošle godine.
Posjed, reposjed, gusto u sredini, brzo preko bokova i vodiš 2:0, a moglo je i više.

Karakterni bez udarca i bez šanse.
Ona Rijeka!

Onda dođe drugo poluvrijeme i ti se ne pojaviš na terenu.
Ovi i ovakvi kakvi jesu ti se nametnu, zabe ti klasičan ovosezonski riječki gol iz ničega gdje se Punčec i Sluga 15 min. dogovaraju tko ne bi uzeo loptu, u vezi više ne možeš zadržat posjed duže od tri dodavanja i dobiješ onu drugu Rudešku i Lokomotivinu Rijeku.

Jedva dovoljan dva.
Koja je onda bila prava Rijeka?!

Suma sumarum, realno ipak možemo biti i više nego zadovoljni postignutim.
Ako sve to pogledaš iz perspektive turbulencija oko prijenosa vlasništva i jesenskih minus 15 dok si igrao euroligu u odnosu na Dinamo i činjenice da si samo na proljeće napravio plus 12, u situaciji kad si nakon Andrijaševića, Bezjaka, Ristovskog… ostao i bez Gavranovića, Mišića, Vešovića, Eleza, Maleša,  onda po nti put treba magu Keku, ali i Srećku i Manceu koji su opet odnekud za „male“ pare izronili nekakve Acostye, Grahovce i Hebere, skinut kapu i naklonit se do poda.

Od krhotina šampionske ekipe, ili kako bi naši narodnjački mediji napisali „raspadnute“ Rijeke, napraviš društvance koje je zabilo najviše i primilo najmanje golova u ligi u društvu jednog Dinama koji kupi Gavranovića i da mu plaću od 800 – 900 milja eura i bespomoćih i nebogih lučonoša koji daju jednom Caktašu 500 milja ili 400 Radoševiću koji je u Ri bio rezerva Močiniću, Brezovcu i Malešu.

Kod nas trenutno ni jedan igrač ne prima više od 200 milja godišnje, a na proljeće su napravili plus 12 u odnosu na Dinamo i plus 7 na Hajduk i sve uz bezgraničnu ljubav ljudi od krvi i mesa.

Još jedan dokaz funkcioniranja sustava i pozitivne simbioze.

Al, kako nam nitko nikada neće moći uzeti slike jednog Stuttgarta, Liegea ili Lyona, tako nam nitko nikada neće izbrisat ni ovojesenski Salzburg ili Prater sa cca 2 000 naših i San Siro i Piazzu Duomo s 5 000.

Za takve se stvari živi i navija.