ali.... ustvari kao da je bitno, sve ostaje u familiji, tu više ne znaš tko koga i tko za koga.....

posuđeni, obećani, kaparirani, prodani, poklonjeni, odbjegli, potjerani......... 😒

mamichu ganci, odlazi iz svetinje!

Mi bi vjerovatno više odahnuli od njih, jedino bi miško pao u depresiju i prodao klub vojku i kurčubiću za one milion dollars.

Ajde momak sjaši. Objašnjeno ti je već triput i za Franka i za Ristovskog. Prvi je još na zimu koketao sa Kinezima pa odbio 5 milijuna eura, onda otišao na drugu ponudu na ljeto (čak odabrao bolju za klub jer je Liege nudio sitno manje), znači odlučio je tad otići van i otišao je. Ristovski i famozna tetovaža koju nikad nije niti će ikad napraviti, njegove zakletve u ljubav prema klubu, ista stvar, prvi poziv Sportinga i odmah je odletio ća, a pritisak Social Sporta je to samo ubrzao.

Nemojmo se zavaravati, da je itko od te šampionske ekipe uistinu volio klub, ostali bi oni kao klapa koju vjerojatno neće skupiti više u svojim igračkim karijerama, i izborili bi povijesnu grupu LP tog ljeta. Svi oni gledaju svoje guzice, i mi bi na njihovom mjestu. Sutra nek mi neka firma ponudi duplu plaću nego što imam sada, kakva lojalnost, prijateljstva i šta sve ne. A kamoli u njihovom svijetu gdje danas igraš na Drosini po pljusku, a sutra te zove belgijski prvak za 800 tisuća eura godišnje. I tako Franko lider je prodan odmah nakon finala Kupa u Varaždinu, Ristovski nakon prolaska Salzburga, Gavranović je već tad negdje pregovarao sa Mamićem, Vešović je odmah digao nos kad je Risto otišao i bunio se šta mora igrat desnog beka, Elez je počeo kiksati... U biti jedino je Bradarić (koji se kasnije posrao po klubu jer tuđi čovik nikad neće skužit ae, ajmo na rivu pivat) postupio najbolje za klub produljenjem ugovora i tek ljeto kasnije digao sidro za rekordnih 6 milijuna eura za svojih 26 godina. Sad ih sve pobrojiš i šta dobiješ, od čitave te šampionske ekipe, SVI do zadnjeg su svoj igrački vrhunac imali upravo u Rijeci te sezone. Prskalo je zbog našeg modela rezerva Panduru, Slugi, Nevistiću, a zapravo je top 5 golmana u HNL-u već četiri godine, Ristovski ove sezone 0 nastupa za Sporting, sad će tražit spas na zimu, Elez grije klupu u 2. Bundesligi, Mitar u Bruggeu, Žuta propuh igra u Serie B, Vešović u Legiji. Vezni red Mišić u Dinamu kad nije uspio u Sportingu, Bradarić u nekom Al Ainu, dokapetan Maleš u Serie C nekakav Arezzo. Gorgon u Poljskoj prosjek, Franko kod nas već drugu godinu, Bezjak bez kluba nakon nekakvih Celja, Cipara i sl, Gavranović u Dinamu. Župarić MLS, Matei na Cipru... To je bila jedna od najjačih ekipa famoznih "ovih prostora" unazad 15 godina sigurno, i mislim da nisam lud kad kažem da nam je falilo milimetar da pobijedimo nekakvog Reala u grupi LP da su se neke sitnice mrvicu bolje posložile. 

Sve je to bruto i neto, tako da kad malo bolje razmislim, iako sam zagriženi navijač, ovo šta Mišković radi sa prodajama i uzimanjem vrapca u ruci umjesto čekanja goluba na grani je najrealnija i ispravnija odluka. Možda ne sportski, ali svakako u interesu kluba kojeg treba držati na životu narednih desetljeća bez dizanja kredita od grada, bez ulaganja mađarske vlade, bez Mamićevog rikverca. I eto, naša konstantna osmogodišnja strategija "raspadanja" svake sezone uredno ide dalje.

Nisam naivac da vjerujem kako je aktualna momčad išta drukčija u smislu ljubavi prema klubu. Sve je to ok dok ne dođe ponuda koja izbija iz nogu, a to je manje-više ponuda svakog iole ozbiljnog kluba iz sređene lige. Sad bar nostalgičar u meni može potajno uživati mrvicu više jer ipak u prvih 11 uskoro gledamo istovremeno i Nevistića i Brauta i Smolčića i Štefulja i Libera i Lepinjicu, a to je ipak uspjeh.