Ova polusezona je jedna od najčudnijih do sad, od toga da 4 kluba su bodovno razmaknuta na jednu utakmicu do toga da smo mi jedan od ta 4 kluba a prisutna je najveća kritičnost među publikom i navijačima.
Sad se nameće krucijalno pitanje, a ono je, jesmo li mi vrtili na max okretajima a drugi ne pa smo zato tu gdje jesmo?
Nemože se pobjeći od toga da se vidi nezadovoljstvo među publikom, uz standardno jebavanje majki igračima koje počinje u 3. minuti, istim koji su, barem još par sati na 1. mjestu.
Ako maknemo to po strani, i pokušamo realno sagledati cijelu situaciju ona je po meni prilično jasno vidljiva, još tamo od početka, od Paok-a. U svakoj utakmici di se nije postavilo odmah da smo favoriti, one su završavale poprilično ok. No, obrnuto, veliki problemi.
Uzmimo spomenuti Paok, dole super, nesretni gol na kraju, i sad su stvari malo drugačije, uzvrat ti nudi realne šanse, i pušiona. Protiv Dinama nisi nikad favorit, na poluvremenu imaš 3 gola fore, realno, postaješ favorit, i u 45 minuta sve sjebeš. Imao si neke utakmice koje si morao dobiti, i redovito smo kiksali.
Osim što mi je to do psihe, karaktera, dosta je do Tomića. Mi svakoj ekipi dozvolimo da igra, da donese loptu na našu polovinu, nema nikakvog presinga, a ne može ga ni biti jer igramo sa 2 VEZNA igrača. Te Tomićeve zamisli bi donekle mogle i proći da imaš brze krilne igrače, ali ni Tom ni Murke nisu brzanci, a jedini koji je Ampem, on je ostavljen u defanzivi.
Apsurd postavke, i ono što pričam, da napadačka igra nije ako poslažeš 5 igrača na 20 metara od protivničkog gola se vidjela i jučer gdje si najboljeg strijelca lige Drmića izludio, zagušio, da se vraćao na centar po loptu jer su mu Vuk i Abass svojim kretnjama dovodili protivničke igrače.
U prijelaznom roku bi zaista volio da prodamo kojeg stopera što bi možda primoralo Tomića da odustane od igre sa 3 iza, da se dovede jedan pravi vezni, i jedan bek, da se Princa oslobodi defanzive.
