Smola sretno!
Nisi mi bio omiljeni igrač, nebi mi bilo palo na pamet kupiti npr. tvoj dres, bio si tu, uzimao sam te zdravo za gotovo.
No ovaj tvoj oproštajni intervju, pun emocija i na kraju suza su dokaz kako je život nepravedan. Rijeku pratim još iz Jugo lige a ovo je prvi put da vidim da neki igrač plače dok odlazi iz Rijeke.
Ovim si, za mene, stao uz bok Krailachu, vjerovatno za tebe prekasno, nisi dobio od nas što su dobivali drugi, ovacije, skandiranja, plakate sa podrškom i žicanje dresa...
Ovo je što tražim od svih igrača Rijeke, zapravo, ovo bi trebao tražiti bilo koji navijač bilo kojeg kluba od igrača, emociju i zahvalnost.
Smola, sretno... i da, mogu slobodno reći, legendo!