U zadnje vrijeme, ali možda realno i od početka sezone, imam osjećaj da neki igrači lupaju u plafon malo jače. Imaju izvrsne momente, bljeskove, ne stavraju probleme i greške, ali limit mi se čini dostignut. Mislim pri tome na Selahija, Ampema, Vukčevića od današnjih startera. Ne donesu nikakvu prevagu po 90 minuta, a to je teško trpit u svakom redu formacije. Njihove zamjene (Banda, Grgić, danas ajmo reći Nais) odmah dali barem nekakvu minimalnu lucidnost u igri. Upali smo u neku bezidejnost tamo nakon 30e minute, zaspali, par puta lupili snooze i imali koju priliku. Šteta, prvenstveno jer se moglo danas igrat s Dinamom.
Da ne zvuči sve negativno nije to loše. Nemam onaj osjećaj da ne znam što bi mislio. Prvu polovicu sezone sam se stvarno nadao da me neće nitko pitat o tekmi na poslu jer bi odgovarao samo u nekim grimasama. Danas stabilno, uigrano na momente, bez straha. Većinom sam stvarno zadovoljan. Dilaver, Nedo i Frigan standarno jako dobri, a dodao bi danas i Hodžu, kansije Bandu i Naisa.