Mrzljak - Goda revans.

ou Mrzljak, taj je baš bio nabrijan

malo se bojim te utakmice, prebrzo dolazi opet isto, strašan preokret i sada bi trebalo par mjeseci da se posloži.... ovako bi mogli biti narajcani za revanš

mrzim odgođene utakmice

kop izgleda odlično kada je puna tribina

ne kužim zašto ljudi toliko izbjegavaju taj sjever, zapad Kantride je bio totalna romantika i svi su dolazili tamo, muško-žensko, 7 do 77 a sjev er Rujevice se izbjegava

Fino je Hođa danas ulazio u prazan prostor, ja sam mislio da je u paru s Selahijem ali je igrao Fruka ustvari, ispred Selahija

Primirimo malo euforiju nastalu vrhunskim ulaskom u proljetni dio sezone koja se širi regijom kao plamena buktinja. 

Jučerašnjeg sam se susreta jako bojao, više čak i od prva dva. Naš "problem" je bila igra doma, ne vani. Igra kada se mi moramo nametnuti igrom. Srećom, jučer se je sve posložilo. Prvi pravi napad, Pjaca, koji igra najbolji nogomet od kad je kod nas, je izvozao protivnika, Hodža, u maniri Franka Andrijaševića, ušao iz drugog plana i ciao amici. 

Druga je ovo utakmica za redom doma da smo rano načeli protivnika i druga utakmica za redom da smo pobjedili u hendikepu. 

Veseli ulazak Marića i gol kakav nam fali cijelu sezonu. Onaj pravi, fox in the box gol. 

Ipak, možda naša najveća pobjeda je činjenica da je Sopić počeo vjerovati igračima iz drugog plana. Da malo analiziramo to dublje:

RUDEŠ - Labrović - Smolčić, Dilaver, Bogojević (Veiga) - Hodža - Pašalić, Fruk (Ilinković), Janković, Pjaca (Banda) - Ivanović (Obregon) 

3:0 - 2 gola Ivanovića, gol Pjace, 2 asista Fruka i jedan Jankovića)

GORICA - Labrović - Smolčić, Galešić, Goda - Selahi - Pašalić (Grgić), Hodža, Fruk (Petrovič), Pjaca (Radeljić) - Ivanović (Obregon)

2:3 - 2 gola Pjace, 1 gol Galešića, po 1 asist Obregona (penal) i Jankovića)

HAJDUK - Labrović - Smolčić, Galešić, Radeljić, Goda - Selahi (Bogojević) - Pašalić (Grgić), Fruk (Hodža), Janković, Pjaca (Petrovič) - Ivanović (Obregon) 

1:2 - po 1 gol Obregona i Selahija, asist Smolčića

ISTRA 1961 - Labrović - Smolčić, Galešić, Radeljić, Bogojević (Veiga) - Selahi (Banda) - Pašalić (Ivanović), Hodža, Janković (Petrovič), Pjaca - Obregon (Marić)

3:0 - po gol Hodža, Janković i Marić, po asist Smolčića i Pjace

Upisano 12 od 12 bodova, 11:3 gol razlika u 4 zadnje utakmice, 3 Pjaca, 2 Ivanović, po 1 Obregon, Marić, Selahi, Hodža, Janković i Galešić. Golovi padaju sa svih strana (2 iz penala, uz jedan promašeni penal Pjace), asistira se iz svih pozicija terena i rukom i nogom. Raznovrsnost opcija. Svi navalni igrači su ili zabili ili asistirali osim Pašalića i Grgića, no ulazak Grgića je 2 puta promijenio tijek susreta. 

Ispao nam je prvi stoperski par zbog ozljeda, "rezerve" su ih zamjenile, ne korektno, nego se može argumentirati da i bolje stojimo na terenu sa ovim stoperskim parom. Desno je Smola beton, a uz sve su nam njegovi auti postali opasniji od kornera. Lijevo nam Godu mijenja Bogojević, desno krilo/wing back, a lijepo je vidjeti Veigu sa 2 puta po 15-20' (osobno sam mišljenja da nam on može jako puno donijeti). U vezi nam se je vratio Selahi, Hodža briljira kad je zeru bliže golu, a Jankovića i Fruka ne treba posebno komentirati. Tu nam je i Petrovič koji upada kao prirodna zamjena za Selahija. Izgleda to fantastično, a još se nismo dotakli onoga od kojeg sve počinje i onih sa kojima završava. Nedo je, bez ikakve dvojbe, za 3 koplja najbolji vratar lige (i prvi do Livakovića), a navala je, dolaskom Marića, zasigurno najjača u ligi. Lijevo je Pjaca (3+1), najbolje krilo lige, koji je ušao u formu u kojoj kuca na prvih 11 reprezentacije, u špici napokon imamo širinu koja nam je nedostajala sa 3 potpuno različita napadača, a desno je Pašalić koji je jučer pokazao naznake povratka u formu. Zanimljivo je da Sopić desno vidi i Ivanovića. Grgić ostaje kao vrijedan asset sa klupe koji, u utakmicama kad se po boku ostvara autostrada, postaje naše bitno oružje. Ipak, jedan igrača je po strani. Momo Yansane, koji od Osijeka nije dobio niti sekunde. Obzirom kako se stvari počinju slagat, teško da će ih i dobiti u bližoj budućnosti.

Na koncu, pohvale moraju ići i treneru koji je, napokon, shvatio da bujole osvaja širina kadra i vjera u svoje igrače te je, u velike, korigirao neke svoje postulate. Neka samo tako nastavi. 

Glavu imamo, dva puta smo okrenuli negativan ulazak u susret. Jednom na klizalištu, drugom pred publikom koji je već, po treći put ove sezone, okrenula (prazan) ražanj.

Od nedjelje nam kreću dani Rijeke u Zagrebu. Teška utakmica kod Gorice, a dojam je da smo tek nedavno gore gostovali. Oni bez Pršira, igrača koji im nosi igru, koji se, sramežljivo, povezivao sa dolaskom na Rujevicu, mi, pitaj Boga u kojem sastavu (na 2 žuta kartona su nam Labrović, Dilaver, Radeljić, Bogojević, Selahi, Hodža i Fruk) . No to više i nije toliko bitno, naša najveća pobjeda, pobjeda Željka Sopića, je ta da imamo širinu. Nešto šta smo mi znali, a on shvatio u zadnjih nekoliko kola. 

Najjači smo! Predvodimo ligu. Na nama je da nastavimo kao i do sada i vratimo Bujol tamo gdje pripada. U Zaljev!

EDITA: Zajebi primirivanje euforije! Diži se! Mostruozno do cilja!

Istra je prošlost, koliko je igraca nedostajalo, još ti se janković ozljedi, svi se nadamo ne ozbiljno, dobro je hodao prilikom slavlja na kraju, ovo je bilo rutinski, labrovic bez posla, Maric ima onaj nos za gol i to nam itekako treba, čeka nas još 15 finala, samo smireno i polako, prvo Gorica, za kraj samo naglasiti nedjelja 17:10 vidimo se u čim većem brojem.