Ne znam bas, Selahi je isto cudna biljka samo po sebi, ima trenutaka kada igra zbilja odlicno (za nase prilike) ali onda kao da padne u depru iz koje se ne moze izvuci, vec je imao ovakve situacije kod nas, izlazna vrata pa onda odlicno pa opet izlazna vrata.

Petrovic je ocito u prednosti, prvenstveno jer je takticki smireniji, ne riskira I ne ispada iz formacije, a to je dovoljno ocito makar je on meni ko igrac definicija atleticara i jako prosjecnog nogometasa.

Postotak odigranih lopti unazad, to je statistika koju bi ja volio vidjeti kad pričamo o Petroviču i Selahiju.

Mislim da je razlika ogromna..

razlika je ogromna, petrovic u startu razmislja kako pas dodati unazad i ne pogriješiti

pa ionako idu zajedno, Petrovič i Selahi, svatko svoju rolu

ako treba pojačat ofanzivu, izvadiš Petroviča, povučeš Jankovića u sredinu, Rukavinu na krilo ili Dogan ili Perica pa s dva napadača........ i Selahi opet drži cijelu defanzivu kao lani

Ne znam sto rec za selahija. Odnosno strah me da se opet ne ponovi ona fora sa kaznjavanjem na tribinu za istek. Valjda ovaj put obje strane znaju kakva je situacija

Mene više trenutno brine što nemamo drugog vratara. Zlomislić naravno broj 1, Posavec ozljeda(vrat) i onda imamo dva zelena. Karlo Jurčević što je došao iz Lokomotive i naš junior Marić. Ne daj Bože neke ozljede Martina. Problem. 

Selahi mene više ne drži ni 2%. Imao je kod mene ogroman kredit zbog svega iz prošlosti, ali počeo se postavljati iznad kluba i prvi put mu je oprošteno, a sada navodno se sjetio da mu se zadnjih dva,tri tjedna opet trenira i leti na treninzima. Prvi ide, zadnji ostaje. Njegovo toplo hladno mu je i glavni uzrok jer se još nije prodao. Nitko ne želi imati problema s glavama igrača. 

Sutra dobiti Lokomotivu, utorak trening protiv Bednje u 19:30, a onda tri doma Varaždin, Istra(tu smo kao doma 😉) i na kraju Osijek. Očekujem 12 bodova, a 10 minimalno.  

Antonio Mance u intervjuu za index:

Biste li se željeli vratiti u Europu, možda u HNL, ili namjeravate dulje ostati tamo?

Nikad nisam zaigrao za Rijeku i to mi ostaje san. Riječanin sam, pa iako sam rano otišao iz kluba, s 14-15 godina prešao sam u Pomorac, Rijeka je moj grad i moj klub i to se nikad neće promijeniti.

Kao i kod Ivušića bomboni ispadaju tek sad iz usta kad se treba u smiraj karijere skrasit kod kuće