z tribina je napisao/la:
U nekoj suštini svega, nisam vidio čovjeka kojeg sekia današnji poraz. U selekciji igrača za iduću sezonu, neće danas ja utakmica ništa promijeniti, u borbi za prva 4 isto, u pripremi za četvrtak i kup isto. Sve više/manje znamo od prije, sve smo već vidjeli.
Neće Morchiladze biti u risteru iduće sezone ni da je danas zabio gol, ni Rukavina, ni Loš, ni Petrovič i Radeljić kojima ističe ugovor.
Kup je nama odrednica za iduću sezonu. Trofej vrijedan sam po sebi, nastavak dobrog niza od prošle sezone i najvažnije, nosi tu Europsku ligu koji nismo igrali od Keka.
Mene jedino brine kako napraviti selekciju i skauting da se ne ponovi ovaj zimski prijelazni rok, u igračima iz Finske i Gruzijske lige sigurno nije rješenje. Imati ćemo okosnicu, ali morati ćemo se vratiti na tvorničke IvanMance postavke i napraviti nadogradnju da ponovno Rijeka bude kakva treba biti.
Sezona je uspješna, ako smo mi jedini hrvatski predstavnik u Europi na kraju ožujka, znači da smo iznad svih drugih. Ne postoji Hrvatski klub koji može igrati na 3 fronta, i sve snage trebaju biti usmjerene na kup. 4.mjesto je dovoljno za kvalifikacije za konferencijsku ligu,stvarno mislim da imamo super priliku za kadroviranje ekipe za iduću sezonu, bez prevelikog stresa i turbulencija.
Imamo dvostruku krunu koju nitko nije očekivao, imamo polufinale, a vjerujem i finale Kupa. U Europi smo dočekali glavnog pretendenta za osvajanje turnira. Da je bar sve drugo u Rijeci kao nogometni klub. Jednom davno dok sam bio mulac rekao sam da samo želim doživjeti taj jedan naslov i da me za ništa drugo nije briga. Nikada nije bilo ljepše sjesti na tronu, gledat Rijeku uz kokice u porazu od Istre i razmišljati šta bi Istrijani ili Hajdukovci dali da su proteklih 15 godina proživjeli ono šta smo proživjeli mi.
Danas na utakmici nakon poraza, jedan kolega s posla koji je 100 godina pretplatnik kao centralna pič... nakon domaćeg poraza od Istre kaže kako razmišlja o izletu u Strasbourg. Znaš to ti je na granici s Njemačkom, tamo negdje je neka rodbina blizu emigrirala u 90.tima, pa je to idealna šansa za ekspediciju ugodno s korisnim. Ja se čudim, Iako znam da je u mladosti bio strastveni navijač, dio one generacije armade koja je sptifajerice krala po Italiji, a ne naručivala na temuu. Moram priznati da mi se zagolicala mašta. Ne zbog ikakve iluzije u prolazak, ni zbog sentimenta pripadnosti grupe kao nekada, ni zbog pijančevanja s ekipom kao nekada, nego zbog ponosa da sam dobar dio svog života posvetio nogometu i našem klubu. Na kraju, ozbiljno razmišljam otići sutra na blagajnu i kupiti karte za utakmicu, vratim imenik na mobitelu, gotovo da nema više ljudi koji su nekada bili dio te priče. Pa služim onda da je to jednostavno tako i da sam finale kupa u Varaždinu odradio s ženom, kasnija finala kupa i posljednje gostovanje u Milanu s ženom i djecom. Da li ima veće sreće nego još jednom putovati 1000 km i sa obitelji proživjeti dječačke snove?
To je moja današnja emocija nakon poraza od Istre. I stvarno, bez ikakve ironije, želio bi da navijači Istre samo jednom u životu dožive tu emociju, želim im onako istinski i iz srca. Kada jednom digneš pehar, izbaciše Švabe usred Mercedes benz arene, shvatiš da svaki moment života koji si posvetio svom klubu, je napokon dobio svoj smisao.
Istrijani, kuraja, s 20 si zagriženi, s 30 naviknut, s 50 nostalgičan, s 60 vam želim da kao i mi vratite slike s stadiona europske nogometne kreme i osvojenih trofeja. Prije 20 godina bi vas još poslao u kurac, danas vam želim bar malo radosti koju smo mi proživjeli s Rijekom.I moram vam napisati da me više muči alergija na ambroziju od današnjeg poraza. 🙂
