Daj Bože da uvijek bude sve loše pa da osvojimo dvostruku krunu! 

Članak govori o sustavno lošem radu u trenutku kada smo 12 mjeseci ranije ostvarili najveći uspijeh u povijesti kluba. Takav nismo nikada ostvarili, ni kada je bilo "sve dobro". 

Miškoviću se moraju priznati senzacionalni rezultati. To šta on ponavlja iz godine u godinu s proračunom koji ima je senzacija. 

Ima milijardu mana koje su već upili zidovi svakog riječkog kafića, ali mislim da je debelo nadmašio čak i vlastita očekivanja ako gledamo rezultati vs proračun. 

Slučajno se može pobjediti jednu utakmicu, slučajno ne možeš biti najbolji u 36 kola i još osvojiti kup. Prošla godina je još veća nego ona 2017, za mene možda nenadmašna jer smo bili puno veći autsajder nego 2017.  

Na kraju balade, opet smo u finalu kupa, a i dogueali  smo do proljeća u Europi zahvaljujući prošlogodišnjoj titulu prvaka koja nam je omogućila jednostavan put do toga. Ali u nogometu zapravo ništa nije sigurno, mogli smo ispast od Iraca kako je Hajduk od Albanaca. 

U svemu tome naravno da se dogodi pogreška, Miškoviću je to vjerojatno Sanchez i sve ove blamaže koje smo pod njim doživili, ali i taj Španjolac kakav je, takav je, i on je dogurao do finala Kupa.  A možda je i sve u igračima. Na kraju krajeva nije niti važno jer je  je gotovo nemoguće 15 godina raditi bez pogreške i držati konstantu uspijeva. 

Ako osvojimo kup, ovo će opet biti uspješna sezona, na stranu sva sramoćenja u prvenstvu na koja nismo navikli, ali svaka sezona s trofejem je uspješna.  

Meni je prošlogodišnja dvostruka kruna najveći uspijeh u povijesti kluba jer uspijeh gledam malo i kroz prizmu očekivanja.

99. smo krenuli tako da su tada skupina vodećih ljudi u armadi otišli na trening i jebali sve po spisku upravi jer se složila ekipa koja je prvi kandidat za ispadanje. To je sigurno bila jedno od većih iznenađenja u nogometu općenito iz milijardu razloga koje nema smisla ponavljati. Ali nismo na kraju uspjeli, pehar nije podignu, pa nema smisla brojiti u uspjeh. Na kraju je samo 'jesi ili nisi".

2017. je nekako mirisalo od početka, dugo se to gradilo i spremalo. 

Ja bi još tu dodao finale kupa 87. To je bilo potpuno neočekivano, unatoč tome šta je Rijeka bila dobra, znamo kome su trofeji u jugi bili namijenjeni. A i tu utakmicu nisam doživio toliko dramatično, bio sam klinac, prvo gostovanje, cuga i aktivnosti, uzbuđenje  i dobar provod, bile su tada ispred rezultata. 

Tako da za mene  nekako najveću težinu ima prošlogodišnji uspijeh. I potpuna je ludost pisati o sustavno lošem radu u trenutku kada smo 12 mjeseci ranije napravili šta smo napravili i sada smo ponovno u finalu kupa. 

Znam da je članak prouzročen ovim blamažama koje su nam Sanchez i igrači priuštili ove sezone uglavnom u prvenstvu, ali ako se sada sustavno loše radi, bome su najebali i oni gore i oni dole kada se krene radit dobro. 

Nadam se muškom fajtu u finalu kupa, a uvjeren sam da će iduće sezone sve to izgledati puno bolje. Sa Sanchezom ili bez njega.