Svi koji se sjecamo kako su se slagale ekipe prije 10 godina smo sad prvenstveno tuzni promjenom mindseta, istinske ambicije i entuzijazma.
Nekad su se ekipe gradile sportskim "brze, vise, jace".
Danas je dojam da nitko u klubu nije u stresu radi odlicne prilike da igramo Europu. Ovo odrzavanje statusa quo i zivotarenje ce nam jednom doci na naplatu.
Da, spletom okolnosti smo osvojili duplu krunu. Super, to smo proslavili. Ovo je sport, danas je novi dan, pripreme za novu sezonu i novo dokazivanje.
Banalni primjer:
Jakirovica smo prodali Dinamu za 250.000
Bili smo skrti platiti Sopica fiksno, bilo nam je lakse prepustiti 5% Fruka.
Pregovori s Fiorentinom slicna prica. Nije se riskiralo s parsto tisuca eura pa da se smanji postotak. Njima ide 50%
Mi sad imamo 45% odstete na navrijednijeg igraca.
Igramo low risk, low reward igru.
Spirala se polako vrti na dolje, vec godinama.
Mogu shvatiti taj pristup kad je Luksa odlucio ici all-in i odvesti Hajduk u bankrot, ili kad je Osijek drobio brdo para s Bjelicom.
Ali da Radosevic i pogotovo Loncar idu u Istru, a nama u rosteru ostaje Gojak, to ne razumijem.
Igraci koji su kod Keka bili na marginama bi nam danas bili nositelji igre.
Koliko je tesko dovesti Colaka iz druge talijanske?
Nek me buducnost opet poklopi, bit ce mi drago. Ali da sam skeptican, jesam.
