Tuga pregolema Šibenikom vlada zbog Europe van Šubićevca

Svaka čast Zlatku Ževrnji, načelniku Dugopolja na svemu što je učinio za tu općinu, lociranu na potezu Split - Sinj! Svaka čast i na ponuđenom gostoprimstvu nama, Šibenčanima, ali šibenska je tuga pregolema zbog istine da klub gotovo stoljetne tradicije iz županijskog središta ima jednu, jedinu mogućnost da europske utakmice igra u gradiću čiji je tribine imaju veći kapacitet nego što Dugopolje ima žitelja - tužno nam je zborio inž. Tomislav Mileta, koji ne propušta nijednu utakmicu na Šubićevcu.

Miletina misao vraća autora ovog teksta u sedamdesete godine minulog stoljeća, kad je kao mlad novinar muku mučio kako ‘pokriti’ sva zbivanja vikendom. Uz neizbježne nastupe šibenskih nogometaša, košarkaša i košarkašica, trebalo je u dvorani na Baldekinu izvještavati s utakmica dalmatinskih rukometašica.

Nikša Stipaničev / CROPIX

U Šibeniku su, zbog nedostatka krova nad glavom u svojim gradovima, prvoligaške susrete odigravale djevojke iz Trogira i Splita (Dalma, Split). Glava je ‘pucala’ od obveza kad se sve to jednog vikenda poklopilo s turnirom Kupa vaterpolista u Solarisovu hotelu Ivan, te plivačkim prvenstvom Hrvatske za pionire u vodičkom hotelu Olympia(tada je prvak postao Veselin Đuho, kasnija vaterpolska zvijezda, op.a.).

Koliko je Šibenik prednjačio po, za ono doba suvremenim sportskim objektima jasno govori i podatak da su europske trofeje u šibenskom bazenu osvajali vaterpolisti zagrebačke Mladosti i Korčulanskog plivačkog kluba (Antunović, Trifunović, Lozice...). Kad bi kazna zadesila zadarske Jazine Gjergjina je četa selila na Baldekin.

Kasumović na Vukasa

Još ranije Hajduk je svoju kaznu zbog ‘slučaja Škorić’ ispaštao na Šubićevcu, gdje je odigrao tri ligaške utakmice (Rijeka, OFK Beograd, banjolučki Borac), od kojih pamtimo krvnički start Banjolučanina Atifa Kasumovića na Bernarda Vukasa. Šibenik je bio domaćin nemalog dijela Osmih mediteranskih igara. U Krešimirovu gradu natjecali su se veslači, kajakaši i odbojkaši, te pod novim reflektorima Šubićevca i nogometaši. Na Baldekinu se prije 37 godina igrala jedna od skupina Svjetskog prvenstva za rukometašice.

Šibenik je prije više od tri desetljeća mogao u različitim sportovima ugostiti svjetsku elitu, a danas mora seliti u Dugopolje!


Usuđujemo se kazati da su od legendarnog gradonačelnika Vinka Guberine, koji je bio i predsjednik šibenskog Odbora MIS-a, a koji se silno borio za izgradnju reflektora, doma i natkrivanje dijela tribina na Šubićevcu, u mislima njegovih nasljednika nogomet (i košarka) imali tretman pastorčeta kad je riječ o toliko potrebnim objektima.

Ni europski zov Šibenke, predvođene legendarnim Draženom nije pokrenuo šibenske (čelne) glave da (praktički) školsku dvoranu na Baldekinu zamijene ‘pristojnom’ ili onakvom kakvu ima danas barem pedesetak većih sela u Hrvatskoj. Ni kontinuitet uspjeha nogometaša sa Šubićevca, ni svijetla patritoska povijest Šubićevca (šibenski nogometaši hrlili su 1941. godine u partizane, a 50 godina poslije u Domovinski rat) nisu natjerali gradonačelnike da se angažiraju oko ‘kozmetike’ Šubićevca.

Ta kritika čelnih ljudi grada nema veze ni s podijelom na lijeve i desne, crne i crvene, predratne i poratne, to je tužna konstanta u zadnja tri desetljeća. Isto je bilo osamdesetih godina, kad je Šibenik bio treći grad po BDP-u u Jugoslaviji, i sada kad tavori pri gospodarstvenom dnu. Kažu da su prije Domovinskog rata prvi ljudi TLM-a, koji je onomad plivao u novcu, više davali Hajduku nego cijelom šibenskom športu.

Vodeći šibenski tajkuni uskočili su s po pet milijuna kuna kod privatizacije Hajduka, ali nisu iskesili ni desetinu tog iznosa kad je u ovosezonskom finišu valjalo podržati finaliste Kupa Hrvatske. Izostao je i toliko potrebni kontinuitet održavanja stadiona na Šubićevcu, jer i u šibenskoj besparici se mogla svake godine rješavati po jedna sitnica (ili ‘sitnica’), pa ne bi bilo ‘prisilne’ selidbe u Dugopolje.

Nema izgleda za licencu

Šibenska tuga, koju nam je potencirao inž. Tomislav Mileta, ne završava, međutim, prisilnom selidbom u Dugopolje. Ako je vjerovati Ivančici Sudac, onda Šibenik usprkos sjajnom 4. mjestu i finalu Kupa Hrvatske, praktički nema izgleda za europsku licencu. Točnije, vjerojatno će mjesto zasluženo na travnjaku morati prepustiti Karlovcu, koji mu u obje utakmice nije primirisao gola, a kamoli boda.

 - Problem su doprinosi koje nismo platili državi. Europa neće ni da čuje da prolongiramo isplatu tih dugova. Zato naš predsjednik Goran Pauk traži rješenje s Vlatkom Markovićem, predsjednikom HNS-a. Praktički ni od koga ne možemo dobiti jamstvo da ćemo dugove platiti - pojasnio nam je prof. Marko Karadžole, direktor Šibenika.

Barem pola kao Velika

Ne znamo kakva je šansa Šibenika da se ipak domogne europske vize, ali bismo voljeli da se čelni ljudi hrvatskog sporta i nogometa zauzmu za Šibenik barem 30 posto od napora koje su ulagali u fantomski Kamen Ingrad Vlade Zeca, za koga znamo kako je završio. Da stari hrvatski klub i puno stariji grad imaju barem upola tretman kao Velika (čitaj: slavonski šor). Nije potrebno naglašavati koliko je ‘velik’ trag Velike u hrvatskom nogometu u odnosu na momčad koju možemo na brzinu sastaviti od igrača stasalih i rođenih na Šubićevcu: Slavica, Cukrov, Žaja, Luštica, Lemešić, S. Bilić, Zec, Kacijan, Nadoveza, Računica i Rora.