Teško je sve to skupa.
Ali ja bih rekao ovako: naš problem nikada nije bio rezultat. Problem je što nikada nismo izgradili dovoljno čvrste temelje da klub bude prepoznatljiv po nečemu i dugoročno održiv. Prečesto smo živjeli od trenutka do trenutka, uvijek negdje na rubu provalije.Da se mene pitalo, prioritet nikada ne bi bio ekspresni povratak u Prvu ligu. Puno važnije bilo bi stvaranje sustava koji razvija igrače, trenere i mlade talente. Kluba sa smjerom, identitetom i jasnom svrhom.Možemo reći da Šibenik nema ljude za nešto više, ali ja sam uvjeren da problem nikada nije bio nedostatak kvalitetnih ljudi, nego višak prostora za one koji to nisu. U klub su ulazila ozbiljna sredstva, ali su se prečesto trošila na krive stvari. Da se vodila mudrija politika, moglo se dovesti ljude koji znaju graditi sustav, donositi teške odluke i stvarati temelje za budućnost.Navijači će oprostiti poraze i ispadanje, ali ono što nas je uništilo bio je nedostatak vizije i stihija koja nas je na kraju progutala.Novi klub ima priliku, ali samo ako donese potpuni zaokret u načinu razmišljanja. Ne nova obećanja i iste navike pod drugim imenom, nego znanje, odgovornost i dugoročnu viziju.Ono što me najviše zabrinjava jest da je podjela već ogromna. Na oproštaju kluba bilo je premalo ljudi. Gdje je bio šibenski nogometni puk?Jer ako ni gašenje kluba nije uspjelo okupiti grad oko njegove posljednje utakmice, onda problem više nije u upravama, trenerima ni rezultatima.Onda je gašenje kluba samo formalnost. Sve ono što je klub predstavljao počelo je umirati puno prije toga.