Upozoravali smo već i ranije na moguće crne scenarije, no ovakvu provaliju i kaljužu u kojoj se trenutno nalazi simbol ovog grada teško je zamisliti. Klub koji je ponos Šibenika, za kojeg je plakalo i zbog kojeg se radovalo na tisuće ljudi, izbačen je u četvrti rang hrvatskog nogometa. Ne zbog igre, nego zbog nemara. Ne zbog poraza na terenu, nego zbog katastrofalnog upravljanja i potpune nebrige. Naš HNK Šibenik, kako stvari stoje, neće igrati ni u prvoj, ni u drugoj nogometnoj ligi, nego tek u četvrtom rangu – Trećoj NL Jug. Tu će igrati isključivo jer dublje potoniti ne može.
Čija je odgovornost? Puno je odgovornosti, ali ajmo redom.
Prije svih i broj jedan – Željko Karajica, a poslije njega i cijela svita privatnika, menadžera, prodavača magle i tzv. prijatelja kluba. Svi navedeni su osobe koje nisu zaslužile da imaju odgovornost ni o vlastitom dvorištu, a kamoli sportskom subjektu. U pravnoj državi dotični bi odgovarao za svoj nemar i bio kažnjen, ali ovdje se očito može sve gurnut po tepih i kroz sive zone živjeti u komforu. Ovdje ne smijemo zaboraviti ni prve vlasnike – Kolumbijce, zatim famozne Juriće, pa sve moguće odvjetnike, glasnogovornice, predsjednice i ostale koji su godinama potpisivali čudnovate ugovore zbog kojih su nam godinama ispadali kosturi iz ormara. Ne zaboravimo i hrpu neradnika u tzv. radnoj zajednici na sjajnim plaćama na Šubićevcu, čast izuzecima. Svi su oni krivi za ovo što se dogodilo. Svi se vi zajedno klošari bez ikakva obraza, stida i srama jer da ga imalo imate sad bi se za spašavanje borili zajedno sa nama, a ne trošili prljavi novac opran preko HNK Šibenik!
Da budemo iskreni kad je započeo proces preoblikovanja u sportsko dioničko društvo 2011., a završio 2014. te kasnije prodao prvim vlasnicima svi su bili zadovoljni. Svjesni smo kako je teško financirat sport, pogotovo profesionalan. Isto tako smo svjesni kad se prepušta nešto sa tradicijom i povijesti da se ne daje u ruke kolumbijskim kamermanima, hrvatinama iz Miamia i sl. za cijenu 4.5 kvadrata stana u na Baledkinu, pa neka se zapitaju i oni koji su odradili ovu pretvorbu. Budući da ionako savjesti nemate možda vas barem ove rečenice potaknu da se razmislite šta nam se oduzima i da shvatite kako nitko nije glup da poveže tajming objave rasula u klubu sa izborima, nakon šta se bahato najavljivala licenca. Isti ste i vi plavi i vi crveni koji ste sad krenili lajat, a i ranije ste mogli samo vam nije išlo u prilog.
Karajica je možda zadnji u nizu i najkrivlji, ali daleko od jedinog krivca. Čovjek je to koji je došao bez vizije i bez poštovanja prema onome što ovaj klub znači gradu i navijačima. Sad, kad je sve urušeno, navodno najavljuje podmirenje dugova. Prekasno i teško za povjerovati. Koja je stvarna namjera Karajice, ako to namjerava napraviti? Želi li on izbjeći stečaj kako bi prodao još ponekog igrača koji je vezan ugovorom, a onda nestati zauvijek u rupi iz koje je izgmizao? Je li to zbog pritiska i prijetnji vjerovnika koji nisu baš zadovoljni što gube novac? Što ako mu namjere opet nisu čiste pa sljedeću godinu potratimo u stečajevima i ovrhama, a Karajica sve to gleda iz fotelje u Njemačkoj? Pitamo ovim putem svekoliku Hrvatsku javnost, ali i samog Karajicu, da li bi ovako mirno sjedio da ista sudbina zadesi klub u Njemačkoj ili bi već pretraživao koji su zatvori otvorenog tipa da lakše odsluži kaznu.
Moramo spomenuti i pojedine igrače (prepoznat će se veličanstvenih deset) koji su svojim nesmotrenim potezom tuženja kluba HNS-u naštetili prvenstveno klubu, a onda i sebi. Ako klub ode u stečaj koji su oni izazvali svojim sindikalnim aktivnostima i zahtjevima za isplatu plaća nema im plaća koje su zaradili. Naravno, Karajica im je dužan, ali ni igrače nije bilo baš briga za naš HNK Šibenik, a ni sindikat koji ih je glupo savjetovao. Moramo spomenuti i HNS koji naravno ima uvijek dvostruka mjerila, naime nekima se godinama toleriraju milijunski dugovi, a kod licenciranja se priznaju izjave vjerovnika, prije svega igrača da im se ne duguje! Naši su pojedini igrači svojom nesmotrenošću upropastili klub, a pogodite gdje se nitko ne usudi tražiti zarađeno.
Što god da je, neprocjenjiva šteta je već učinjena. Klub je izgubio i pravo korištenja gradskih sportskih objekata. Šubićevac više nije njegov, vraća se Gradu što je dobro, valjda ne može postati novi Metalac. Omladinski pogoni mogu nastaviti u rangu natjecanja gdje već igraju bez obzira na seniorsku momčad.
Ključno pitanje: Može li HNK Šibenik uopće nastaviti postojati? Budite sigurni da mi nećemo prihvatiti ne kao odgovor.
Karajica ima jednu mogućnost koja je zapravo jednostavna, a to je ODMAH podmiriti sva dugovanja, prepustiti klub nekome i napustiti Šibenik. Četvrtoligaš u Šibeniku, bez stadiona ne vrijedi ništa nekome iz Njemačke.
Tražimo od Grada, kako je dogovoreno s našim predstavnicima da se bez oklijevanja aktivno uključe u procese spašavanja kluba te da upravo na ovaj način komuniciraju s vlasnikom HNK Šibenik, Željkom Karajicom! Mi ćemo i dalje kao i svih ovih dana (i godina) aktivno sudjelovati u spašavanju naše jedine i vječne teme.
Samo jednu želju imam, moj živote ludi, da mi Jadran prvak bude, Poreč da poludi.
