Je, i tako od 99' sedamnaest puta na ovamo.....promjenilo se 7 vlada, ne znam koliko ministara, nekoliko zakona o športu, sustava natjecanja, sudačkih komisija, čak je i VAR došao, i sve sistemski ukrano...pitaj Index i borce kontra sile i tame. 

Mit traje....

Tko bi te 2005 bio prvak da su Hajduk i Inter imali isti broj bodova na kraju?

vrlo los pokusaj relativiziranja, vrlo los

kakva god analiza bila ne mogu navijaci Osijeka raditi analizu gdje brane Osijek, cak i da su u pravu, to nije objektivno, to je navijacki

Koje su ovo sfere 😶

Kad netko tko nije svjedočio tim događajima od prije 21 godine pročita što se sve piše o dvoboju Rijeke i Osijeka na Kantridi, pomislio bi kako je nad domaćinima izvršena prava oružana pljačka koju je organizirao državni vrh, a provela sudačka trojka na čelu s Alojzijem Šuprahom i glavnim egzekutorom Zoranom Krečakom, i kako je Riječanima naslov prvaka doslovno ukraden iz očiju. A to, jednostavno, nije bilo tako.

Kažu neki, bili su Osječani stimulirani u toj utakmici. Možda jesu, možda nisu, no to uopće nije bitno. Koliko god takve stvari nisu u samoj biti sporta, nije to ništa zabranjeno i ništa što ne susrećemo u svijetu nogometa. Uostalom, i Riječani su sigurno bili jako stimulirani za osvajanje naslova, pa im to nije pomoglo. Kaže se, nadalje, kako je Croatia bila privilegirana i kako je jednostavno morala osvojiti naslov te sezone. Kao što smo već naglasili, nitko ne spori status Zagrepčana u HNS-u i državnom vrhu tih godina, ali činjenica je kako su usprkos njemu i Hajduk i Rijeka došli u priliku osvojiti naslov. Dakle, ipak se moglo. Kaže se i kako je zaleđe bilo nepostojeće, kako je Krečak dignuo zastavicu unaprijed, kako je namjera bila očita. Zaleđa nije bilo, ali nije to bila baš toliko očita situacija kako se nekad nastoji prikazati. Možda je namjera Krečaka zaista bila proračunata, možda je zaista u tom trenutku bio spreman učiniti sve kako bi spriječio slavlje Riječana, no hvatati se za sudačku odluku iz posljednje minute posljednjeg kola i označiti nju glavnim krivcem što Rijeka nije postala prvakom jednostavno nije korektno. A pogotovo je besmisleno uporno ponavljati priču o sucima na zadatku i (ne)zaleđu koje se mjeri u centimetrima, kad su vam ti isti suci dosudili jedanaesterac poput onog kojeg je Šupraha tog dana na Kantridi dosudio.

Zašto je toliko teško prihvatiti poraz? Zašto je Riječanima i 21 godinu poslije teško priznati kako su, iako su mnoge druge okolnosti bile protiv njih te sezone, na kraju ipak zakazali sami, kako su najviše krivi oni? Ili, ako već traže krivce van travnjaka, zašto se Riječani ne okrenu svom dvorištu i nekim drugim zanimljivostima oko te famozne utakmice? Čitav ovaj tekst napisan je s namjerom konačno više jednom raskrstiti s mnogim pričama i teorijama, tako da nema smisla otvarati još jednu, ali imaju Riječani zanimljivog materijala i na Kvarneru, a ne samo u HNS-u, Croatiji i državnom vrhu. Uostalom, nekolicina igrača koja je u toj utakmici protiv Osijeka bila tako „opljačkana“, kasnije je završila upravo u klubu koji je tu „pljačku“, kako često znamo čuti, organizirao.

Nažalost, ovaj u najmanju ruku iskrivljeni i nepotpuni navijački prikaz utakmice i kompletne sezone iz perspektive riječkih navijača nije najveći problem u cijeloj priči. Navijači k'o navijači, teško mogu u potpunosti u stranu maknuti emocije i biti posve objektivni. Posebno je to bilo teško neposredno nakon utakmice u onakvoj atmosferi, nakon poništenog pogotka u zadnjoj minuti. Međutim, kad se jedna priča iz godine u godinu ponavlja, i kad se ona novim generacijama počne prezentirati kao općepoznata činjenica, to onda postaje slučaj koji izlazi iz okvira sporta, i prelazi u sfere politike i ideologije. Hrvatski medijski prostor pun je poluinformacija, priča i teorija koje se nakon višestrukog recikliranja počinju prihvaćati kao činjenice, a to je vrlo opasno. Ponajprije zbog tumačenja samog događaja o kojem se piše, a onda posredno, što je još pogubnije, zbog toga što takvim tumačenjima pojedini mediji samo upotpunjuju svoju već utvrđenu „istinu“.