Ja ću samo kopirati svoj komentar s drugog foruma:
Znate li za eksperiment kad su ženama nacrtali lažne ožiljke i poslali ih na razgovor za posao? Njima su rekli da testiraju reakcije poslodavaca na osobe s tjelesnim disfiguracijama. Plot twist je da su make-up artisti prije nego su ih poslali na razgovor rekli ženama ''samo da još malo doradimo'', i onda skroz izbrisali ožiljak s lica pa su zapravo bile skroz normalnog izgleda na samom razgovoru.
Ali ono što su izvještavale na kraju eksperimenta je da su imale osjećaj nelagode, da misle da su neki komentari zaprimljeni baš zbog fizičkog izgleda itd itd (da ne ulazim sad preduboko u priču, kontrolne skupine i ostalo).
Danas sa suđenjem imamo istu takvu situaciju u HR nogometu, uz jednu iznimku - na razgovoru za posao iza osobe koja intervjuira nalazi se ogromno ogledalo (Bruno Marić) na kojem žene i dalje vide taj svoj ožiljak iako je izbrisan. Hoće li vjerovati svojim očima što su vidjele u ogledalu ili make-up artistima kad izađu i ovi im kažu mi smo vam zapravo izbrisali ožiljak, izgledali ste skroz normalno unutra.
Mislim da se velika većina može složiti da je u zadnjih 20-ak godina bilo itekako sustavnog potkradanja, nekad u manjoj nekad u većoj mjeri, sve ovisno o potrebama. Hajduk je kao klub to možda i najviše osjetio na svojoj koži, i sad se neki čude što danas postoji hrpa navijača kojima je svaka odluka sumnjiva? Da postoji hrpa navijača koji i dalje misle da imaju taj ožiljak na licu?
Ja ne mogu biti siguran što misliti, osim što znam da je trenutna kvaliteta suđenja katastrofalna čak i prije nego uđemo u sferu sustavne krađe.
Ne vidjeti onu ruku na Poljudu, ne vidjeti onu ruku u Osijeku je već samo po sebi kriminalno, a jednako kriminalno je naknadno opravdavanje toga u studiju atmosferom i ne znam ni ja čime. O kriterijima i ostalim ''sitnijim'' greškama neću ni početi. I da, stoji da je nekad Hajduk gurnut u prednost lošim odlukama, stoji i da je nekad pokraden, sve isto stoji i za sve ostale klubove, ali ono što najviše bode u oči, i što baca sumnju na poštenost i na te greške je upravo to opravdavanje u studijima gdje se dvije po meni identične situacije (Pukštas, Perić) objašnjavaju na dva kompletno različita načina do mjere da pomisliš pričamo li o istom sportu uopće, a ne o utakmicama u razmaku od 5 kola.
I ajde, mi navijači se vjerojatno zbog svoje obojanosti nikad nećemo složit oko tih stvari - vjerojatno će dio onih koji su pisali tad da nema govora o penalu na Pukiju biti prvi koji će napisati da je čisti penal na Periću (i obrnuto, čast iznimkama s obje strane, meni osobno nije ni jedan ni drugi), ali dok god je tu ogromno ogledalo Bruno Marić jednostavno apsolutno nitko ne bi trebao zamjeriti apsolutno nikome na iskazivanju opravdanih sumnji nakon onakvih mentalnih akrobacija na press konferenciji i u naknadnim emisijama.
A onda dolazimo do pitanja na koje i dalje nema jasnog odgovora - ako se svi slažemo da je suđenje loše (eto neki Dinamovci smatraju da su skoro pokradeni jer se morao VAR uključiti, pogotovo za onu očiglednu ruku i da je Zebec zapravo bio na zadatku da zakine Dinamo, ili je u najmanju ruku ekstremno nesposoban), zašto su ''kmečavci'' jedini oni koji su se ikad zalagali za temeljite izmjene u sudačkoj organizaciji?
E taj dio me smeta i općenito mi se gadi ta sposobnost plivanja u močvari sve dok te u močvari nešto ne ugrize, onda se odjednom svi pitaju zašto ne plivamo u čistoj vodi.
