Rooney je izgorio, ako cemo ga usporedjivat s onim bijesnim Loncem kakav je bio 2004. na Euru.
On nije toliko efikasan u tom svom trcanju koliko Olic jer nema tu brzinu - i izgubio ju je naspram najmladjih dana - posto je nabacio kilazu. Tako da - nit ne vrsi neki posebno efektni pritisak, nit ne zabija golove. Zapeo u limbu - kao i cijela engleska reprezentacija.
Lako je engleskim zvijezdama igrati u klubu kad su okruzeni sa stranim zvijezdama - ali ostavi ih nasamo medju Englezima - i nista. Liverpool, Chelsea i ekipa bi s engleskim postavama bili - nepostojeci entiteti i kante za napucavanje u Europi. Jedini koji bi mozda pruzio koliko toliko posten otpor - ali bez vecih dometa bio bi ManU. Vidjelo se protiv Zenita kako ManU funkcionira bez Ronalda - ne funkcionira - barem ne na razini osvajaca LPa.
Englezi su zarobljeni vlastitim novcem (a bome u zadnje vrijeme i rijekama stranog novca - operacija: ''Rusi, Arapi i Ameri dodjite prat malo novac na otok'') u zlatnom kavezu vlastite lige. Hargreaves je jedini igrac u njihovoj reprezentaciji koji ima nekakvog zadovoljavajuceg medjunarodnog iskustva - ovi ostali nisu makli guzicu iz Premiershipa. Stranci u PL-u se na koncu konformiraju engleskom nacinu nogometa - a svojom vjestinom dodaju pobjednicke poteze - jer da se skroz konformiraju onda bi samo gledali duge lopte i bjesomucnu trku u nigdje.
Imali su ovu - koliko-toliko nadarenu generaciju, ali koju je drzala tzv. ''stara garda''. Samozadovoljne generacije bez karaktera - ma koliko bile talentirane - su osudjene na propast. Trenutacni pad engleskog reprezentativnog nogometa biljezi se od Eura 2004. Koga su imali u Portugalu? Pa Scholesa! Bez tog narancastog gada nestalo je svih pitt-bull atributa iz engleske reprezentacije - ergo - pobjednickog mentaliteta.
Taj Scholes faktor mi se vracao na pamet svaki put kad bi pomislio na odlazak kapetana Kovaca. No s druge strane, svaki put kad vidim kako Charlie, Srna i ekipa - salju protivnike u ku**c, a Vukojevic kosi nemilice - lakne mi. Ima spirita u ovoj reprezentaciji koji ce sigurno nadzivjeti rastanak sa sadasnjim kapetanom.
To praznovjerje kod nogometa i naseg mentaliteta se siri eksponencijalno medju navijacima - svatko to osjeti (''nemojte se bahatiti'' - i ovo ono), ali treba malo pogledati i objektivno stanje stvari. Jendostavno smo u naletu - ono sto se uvjezbavalo i naziralo kroz prosle kvalifikacije sad konacno izlazi na vidjelo u potpunosti. Kemija, kretnje, stajanje na terenu, kreacija i tecnost.
Po naletu - podsjeca me nasa reprezentacija na Francusku nakon SP-a '98e - kad su osvojili i Euro i razbucali nas u onim prijateljskim utakmicama - kad se cinilo da s francuske strane jednostavno navire nevjerojatna bujica mladih talenata - pored vec dokazanih velicina.
Ne sumnjam da ce Englezi igrati puno bolje nego s Andorom, ali mislim da cemo i mi igrati bolje nego s Boratom. To mozda nece biti toliko ocito, ipak nam Englezi nece dopustiti toliki posjed lopte i slobodu kao sto su to ucinili Kazakstanci, ali sam siguran da sutra navecer nece izostati ili iznevjeriti.
Nogomet je cudna igra - moze se dogoditi sijaset greda i precki s nase strane, a jedan sretan gol za Engleze iz 2 prilike. Taj faktor nikako ne mozemo izbaciti iz sutrasnje jednadzbe. No kad bi stavili srecu u neutralnu poziciju za ovu utakmicu - mozemo razmisljati u okvirima da je nasa reprezentacija jos jaca nego na Euru, a Englezi su na istoj razini proslih kvalifikacija.
Po tome ocekujem rezultat slican, ako ne i identican onome s Kazakstancima - 3:0. A da ne ispadne da se bahatimo moze bit i 3:1 - ajde.
Dakle, to bi bilo moje razmisljanje - s iskljucenim faktorom srece, krticama za nas te Simunicevskim kiksevima ala bespotrebno potezanje dresa za Engleze - i slicno.
Za kraj, nadam se da se Modric navikao na to da ima striktnog cuvara, da ce Srna prepustiti Raketi izvodjenje slobodnih i kornera s lijeve strane i da ce kapetan Niko opet zabiti!
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...