Ne mislim da se Matija opterecuje hrvatstvom i antihrvatstvom, ne zanima to njega, on bi bio Turbo Hrvatina kad bi imao od toga medijske koristi, on samo zeli na sebe privuci paznju, samo da se talasi i govori, imponira mu da ga se zove u razne emisije, tribine kao strucnjaka za sve i svasta, zna da ce najvecu halabuku postici ako uvijek bude kontra vecine, tako je i sada kontra Bilica, Slaven mu se nesto zamjerio i eto vec mjesecima vodi pljuvacki krizarski rat protiv njega, zna da to pali i da ce vecina kliknuti da procita te budalastine, kao sto vecine klikne da procita kome su ispale sise, koga je yebala Paris Hilton i slicne bisere iz Indexove radionice
U potpuno drugačijim ulogama Hrvatska ugošćuje Englesku u odnosu na
situaciju prije dvije godine. Ovoga puta Englezi ulogu favorita
prepuštaju Hrvatskoj, no moramo biti oprezni da nam se u toj zamjeni
uloga ne dogodi isto ono što se dogodilo Englezima prilikom prvog
susreta na Maksimiru...
Gordi Albion stigao je tada u Zagreb bahat, uvjeren u veličinu
svojih zvijezda Premiershipa koji ne bi smjeli imati problema protiv
"tamo nekih Hrvata". Podsjećali su, istina, i tada da je Zagreb teško
osvojiva tvrđava, ali nisu zaista mislili da Rooney, Terry i društvo mogu pokleknuti protiv momčadi koja praktički nema zvijezdu europskih razmjera.
Sve što se dogodilo tada te ono što je uslijedilo nakon te pobjede,
uključujući pobjedu na Wembleyju i odličan nastup na Euru, tisuću je
puta opjevano, a sve to zadivilo je čak i Engleze, kako nogometaše tako
i medije. Upravo je Hrvatska spustila poslovično bahate engleske medije
na zemlju, pa su sada došli u Zagreb puno realniji, objektivniji, pa
čak i pomalo skrušeni.
Je li pila naopako kada Englezi tvrde da bi im i bod bio
uspjeh? Dojam je da nije, dojam je da su zaista svjesni snage hrvatske
reprezentacije, koja je posebno očita pred hrvatskim navijačima. Dojam
je i da su očekivanja od vlastite reprezentacije sveli na razumniju
mjeru i da u Zagrebu ne očekuju bod(ove). Sami nogometaši nisu,
naravno, tako defatistički nastrojeni u izjavama, ali između redaka se
definitivno može pročitati "bod bi bio odličan", kao i "u Zagrebu je
prilično neugodno igrati".
Sve to razlog je za vjeru da će Englezi ovoga puta biti
snažniji suparnik nego tada, kada su, i sami će priznati, podcijenili
Hrvatsku. Danas to više nije slučaj, savršeno dobro poznaju mogućnosti Modrića, Ćorluke, Petrića, Olića, Rakitića i ostalih Bilićevih aduta.
K tome, Englezi sada na klupi imaju Fabija Capella. Pa,
iako će Bilić reći kako "nije da ne spava zbog Capella", iako će se
njegova Engleska namučiti i s Andorom te razočarati svakoga protiv
Češke, to je i dalje - Fabio Capello.
Talijan je napravio uspjeh gdje god je radio, a zajednička je
svim tim momčadima osim trofeja bila i - neatraktivna igra. Ne treba
sumnjati da je Capello veliki adut Engleza, silni trofeji dovoljno
govore u prilog njegovoj superiornoj taktičkoj potkovanosti. Capello u
Zagrebu želi bod, sigurno ima recept kako do njega doći, a nema dvojbe
da će biti spreman i uzeti sva tri ako mu se ukaže šansa.
Talijana ne treba podcijeniti, ali ne treba ni Engleze. Kao što je
hvale vrijedna metamorfoza engleskog stava prema Hrvatskoj, tako je za
osudu promjena našeg razmišljanja prema Engleskoj. Činjenica da smo
izbacili Engleze s Eura ne znači nužno da su odmah postali drugi
europski razred, a u svom oduševljenju oko igara Hrvatske s Engleskom
smo se počeli čak i malo "sprdati" što je definitivno opasno.
Hrvatska jest favorit protiv Engleske, govore to rezultati, govore to
igra, govori to čak i individualna klasa igrača. I nema ništa loše,
dapače, što naš izbornik, reprezentativci i mediji smatraju da će
Hrvatska uzeti tri boda.
No, Englezi nisu bezopasni. U zraku je osjećaj kako "Hrvatska to
sigurno dobiva", tako se ponašaju i igrači, a tanka je granica između
samouvjerenosti i arogancije. Englezi je često prelaze, a mi bi trebali
paziti da se isto ne dogodi nama.
Jer, kada ste sto posto uvjereni u pobjedu, a sve ne krene
prema željama, dolazi do blokade i pitanja "hm, ovo se ne bi tako
trebalo odvijati". Englezima se to dogodilo i u Zagrebu i u Londonu,
protivnik nije pao sam od sebe samo zato jer se oni zovu "Engleska". I
isto tako, Engleska neće pasti sama od sebe jer igra protiv Hrvatske.
Rooney, Lampard, Terry, Ferdinand, Cole, to su imena iz vrha
europskog nogometa, ne treba zaboraviti da su upisivali golove,
asistencije i pobjede protiv najvećih svjetskih klubova i igrača. I da
su u svakom trenutku spremni iskoristiti slabost protivnika.
Hrvatska ih nema puno, ali nije ni savršena. Za nas je ipak
bolji recept kada igramo na kartu "male zemlje velikog srca" nego kada
se "pravimo Englezi".
Stručni stožer na čelu s Bilićem do sada je te psihološke
zadaće obavljao savršeno, vjerujemo da će tako biti i ovaj puta. Izađe
li Hrvatska sutra na Maksimir skromna, ali samouvjerena, Englezi se
neće dobro provesti. U suprotnom, moglo bi nam se dogoditi bolno
prizemljenje, baš kao i Englezima protiv nas...