Da se vratimo na temu Olića. Ovde sada mnogi zagovaraju ono što sam ja pričao posle EP, da treba Olića šutnuti iz reprezentacije. Međutim, onda čovek malo razmisli, pa kaže: čekaj, on ne ume da da gol, ne ume da doda, ali je brz i može da trči dve utakmice. Zašto onda ne iskoristiti te njegove fizičke predispozicije?!
Stariji forumaši se sigurno sećaju Zlatka Vujovića, napadača Hajduka, kasnije igrao u Francuskoj. Kada se pojavio na tadašnjoj jugoslovenskoj fudbalskoj sceni, napravio je pravi bum, jer je pogađao protivničke mreže ko od šale, Zvezdi usred Beograda dva komada, golove petom, itd.
Vremenom kao da je zaboravio da daje golove. Sačuvao je neverovatnu sposobnost da se nađe u gol-prilici, ali nikako nije mogao da pogodi mrežu. Postali su legendarni njegovi promašaji u dresu reprezentacije protiv Engleske na Vembliju, kada je dva puta prošao golmana i onda promašio čitav gol.
Nekada nezamenjiv reprezentativac Jugoslavije, više nije bio interesantan selektorima. Međutim, Ivica Osim, taj lukavi fudbalski strateg, dosetio se, vratio Vujovića u reprezentaciju, ali sa novom ulogom - "all round" igrača koji trči od 16 do 16, koji "kvari" protivničke napade u začetku, u kontranapadima odvlači protivničku pažnju, oslobađajući prostor najisturenijem napadaču i polušpicevima.
Dakle, šta je poenta?! Ne može Olić da bude jedini napadač u sastavu, pored njega mora da bude jedan klasičan napadač, kome će Olić da otvara prostor. Olić bi imao veliki radijus kretanja, u jednom trenutku bi delovao na bekovskoj poziciji, u drugoj kao zadnji vezni, u trećoj kao polušpic, jednom rečju, bilo bi ga svuda. I na svakoj poziciji bi agresivno napadao protivnika sa loptom, udvajao ga sa saigračem. I treba mu reći da se što pre oslobađa lopte.