Za točno mjesec dana navršit će se osam godina njegova reprezentativnog staža. Josip Šimunić debitirao je, kako ističe, u najvažnijem mu dresu hrvatske reprezentacije 10. studenoga 2001. godine. Bilo je to u Seoulu, protiv reprezentacije Južne Koreje, kad mu je šansu pružio Mirko Jozić.
Pripremala se tada Hrvatska za drugo svjetsko prvenstvo u povijesti, u Japanu i Južnoj Koreji, a nakon sjajnog brončanog dosega na Coupe du mondeu u Francuskoj 1998. godine.
- Nikad neću zaboraviti taj dan, jer otkad znam za sebe htio sam da se to dogodi. Igrati za Hrvatsku i slušati himnu uz pjesmu naših navijača, to je osjećaj koji apsolutno ne možete usporediti ni sa čim drugim...

Izbornik vas je udaljio iz momčadi, nije objasnio detalje, kao ni u slučaju Križanca. Javnost se pita što se dogodilo?
- Nemojte inzistirati... Mogu vam tek kazati da nije bilo nikakvog obračuna, pogotovo ne fizičkog kako se piše. Zapravo, nije se ništa dogodilo što je neuobičajeno u jednoj momčadi, pogotovo ne nešto što bi moglo navesti na pomisao da ćemo zato biti drastično kažnjeni udaljavanjem iz reprezentacije. No, ponavljam, drugom prilikom ćemo o tome.

Kako se osjećate sada kada u danu puta reprezentacije u Astanu vi letite prema Njemačkoj?
- Iskreno rečeno, neugodno mi je zbog svega, naravno da mi je teško. Htio sam biti u momčadi odnosno na raspolaganju za meč s Kazahstanom. Praktično sam ozdravio... No, sada je gotovo.

Dojam je da se ne slažete, ali dobro... Kako ste se na koncu razišli s Ivicom Križancem?
- Normalno, jer nije bilo ničega što bi izazvalo neko drugačije ponašanje. Popili smo kavu ujutro i pričali kao što smo to uobičajeno radili...

Imate 31 godinu, je li vas rovinjska epizoda potakla na razmišljanje o povlačenju iz reprezentacije, odnosno, strahujete li da bi vas idući izbornik mogao zaobići u svojim planovima?
- Ne strahujem ni od čega. Više sam puta i vama kazao – igrat ću za Hrvatsku dok god me budu zvali! Meni je to više od nogometa i ako me pozovu da budem golman, ići ću na gol! Misle li da trebam sjediti na klupi, sjest ću! Pošalju li me na tribinu kao višak i tamo ću otići pa navijati za Hrvatsku! Svima onima koji misle da su to samo fraze mogu kazati da me onda ne poznaju dobro...

Mislite li pak da imate još dovoljno snage i motiva za nove izazove Hrvatske uz klupske obveze u Hoffenheimu?
- Apsolutno! Još 3-4 godine mogu igrati na vrhunskom nivou i siguran sam da mogu odgovoriti ambicijama reprezentacije...

Koliko koristi toliko i štete od Šimeta, kada sam gledao Hrvatska - Australija a Šime u rangu borilačkih sportova primi Viduku sa dvije ruke i baci ga na zemlju u šesnasterecu a je se lupam po čelu "pa jel ovaj normalan"  mislim da niti sudac nikad nije vidio nešto slično samo od šoka nije svirao penal.

Simunic je bez konkurencije nas najbolji stoper.

On mora igrati i dalje za repku. Nemamo alternativu za njega.

Probleme nece nestati s njim. Treba oduzet Srni
vrpcu, ne mogu vjerovat kakve izjeva on daje u
ovaj situaciji. Jel tako prica ozbiljan covjek?

Treba hitno uvest red u momcad, drzate igrace
pod kontrolom, ubacit nekoliko novih igraca, izgradit
novi team. I to mislim na terenu, a ne u konobi.

Jos uvijek sam sokiran ponasenjem nasih igraca,
jos uvijek sam bjesan, jer bi 100% bili u dodatnim
da je njima  nogomet u prvom planu, a ne slavlje uz
pice i pusenje.

Nije slucajno da su ovi igraci ovaj stozer izgubili prvu tekmu
u Maksmiru, da su njih Englesi razbila 5-1, da smo
strepeli protiv Bjelorusa doma itd.

Pre glupo su prekenili niz nastupa na SP-u.  Lako je
to prokockat, ali tesko, jako tesko je stvorit tu tradiciju.

Za ciklus od sljedeće 4 godine:

 

Golmani: Šubašić, Delač, Pletikosa, Kelava te ako baš trebaju Galinović, Runje i s time da neki još trebaju prolazit U-21 prije A u skladu sa potrebama jednih i drugih - mogao bi tu i lončarić ali neznam koliko će on branit ako se vrati kelava

Obrana: Čorluka, Ćale, Lovren, Šimunić (ako ga budu zvali nakon ovog, križanac ne jer taj je odigrao dobro samo protiv ukrajine tamo pa ga ja pamtim samo po tome što je izvrijeđao bilića prije par godina), Vida, Srna (jer njega ne mogu gledat više u vezi koliko je neinventivan), a možda i Barbarić, Maloča jer druge ne vidim na obzoru…možda Strinić

Veza: Modrić, Kranjčar, Vukojević, Pokrivač, Rakitić, Sharbini, Badelj, Jajalo, Perišić, Pranjić, Gabrić, Tomečak

Napad: Eduardo, Petrić, Mandžukić, Kalinić, Jelavić, Olić, Klasnić

 

A kako uvijek biva, izletit će neki poletarac ako ne u dinamu ili hajduku onda u Rijeci, Osijeku itd..…a možda i onaj sertić iz bordeuxa..

 

Uglavnom golman i centralne pozicije u obrani su nam deficitarne..naravno i lijeva strane te iste obrane

vrpcu modricu, jebiga ne znam kome drugome...e da nam je niko kovac...

Jučer izjutra, negdje oko 10 sati, iz Münchena nas je nazvao hrvatski reprezentativac Ivica Olić:
- Izgubljen sam za čitavu jesen, do kraja polusezone. Strašno. Moji u Bayernu su poludjeli kad su čuli dijagnozu. Trener Luis van Gaal bio je jako ljut. Svima je iznimno krivo što su me izgubili.

Naravno da nesreća nikad ne dolazi sama, osim što se ozlijedio, Hrvatska je vjerojatno ispustila nastup u dodatnim kvalifikacijama. Teško je vjerovati da Andora može iznenaditi Ukrajinu. U to je siguran i Olić.
- Gotovo je, gotovo. Nema šanse da se plasiramo u dodatne kvalifkacije, ne može se dogoditi da Andora, koja nikoga ne može pobijediti, iznenadi Ukrajinu. Moramo prekrižiti ovo Sjvetsko prvenstvo. Nažalost, i to nam se dogodilo, šteta, velika šteta.

Misli li da su Englezi igrali s pola gasa protiv Ukrajinaca?
- Sjećate se da sam vam, kad smo svojevremeno bili u Münchenu, pričao kako ne vjerujem da će Englezi bilo što napraviti protiv Ukrajine? Već sam onda znao da Gordi Albion, bez obzira na Capella, neće protiv Ukrajine odigrati neodlučeno. Ne, nisu Englezi puštali, nema šanse, međutim, nisu igrali punom snagom, nisu bili motivirani, nisu željeli taj uspjeh. Zabili bi oni gol da su mogli, pobijedili bi, ne govorim o tome. Jednostavno, nisu bili pravi, a Ukrajinci su, znajući da im o tome ovisi sve, odigrali žestoku utakmicu i došli do pobjede. Nažalost, to je tako.

Malo, pomalo, priča se rastegnula i na budućnost Ivice Olića u hrvatskoj reprezentaciji. Još nakon EP-a u Austriji i Švicarskoj kazao nam je kako mu je to Europsko prvenstvo posljednje u karijeri. A kako sada razmišlja, jesu li pripreme u Rovinju bile posljednje Olićevo druženje u dresu s nacionalnim grbom?
- Ako će me zdravlje služiti, onda ću biti na raspolaganju. Međutim, ako neće biti dobro, a u posljednje vrijeme i nije previše dobro, onda će to uistinu biti oproštaj od reprezentacije. Ne mogu se igrati sa zdravljem. Mislim da sam imao odličan opus u reprezentaciji, ali ako će me dalje boljeti, ako će me hvatati ozljede, onda je ipak bolje da kažem zbogom - zaključio je Olić.

Kovac fali, ja bi podjelio Bilicev mandat sa i bez Nika Kovaca, po meni tu je nestala disciplina, s odlaskom Nika

ali stvarno je zalosno kako se neki tamo ponasaju,pa doslovno kao mala djeca u vrticu. jadno je ako nama treba jedan igrac kao sto je bio niko kovac da drzi te balavce pod kontrolom