sad ispada da je reprezentacija u tih par godina ubijala, što je daleko od istine.

na SP 1998 se jednostavno dogodio taj klik, nužan za veliki rezultat, a kad se on dogodi, mazi te i sreće, koje je na tom SP-u bilo u izobilju.

počevši od ždrijeba, koji je bio vrlo darežljiv - japan i jamajka u skupini SP-a!

japan se jedva pobjedio, protiv rumunja (dobili lakšeg protivnika nego da smo bili prvi u skupini) nam je suđen penal - držao on mene, držao ja njega, ja pao i sudac sudio.

švabe su nas ubijale do crvenog kartona, ladić čuda radio i onda se dogodi taj detalj koji odluči utakmicu i dogodi se legendarno razmontiranje.

na kraju krajeva, na to isto SP se kvalificiralo na jedvite jade, a cca ista generacija se nije kvalificirala na sljedeće EP.

Malo proguglam, i nađem podatak da je Rakitić prošlu sezonu odigrao najviše utakmica za Barcelonu 55, od toga 46 počeo i u 9 ušao s klupe.

 

 

A treba bit iskren i rec da nam je dosta krumpira ulazilo, pogotovo Sukeru 

Ova generacija slične je snage kao i ona 98. Obje imaju 4-5 igrača svjetske klase.

U odnosu na ostale dosadašnje izbornike, Ćiro je bio taj koji je svojom motivacijom, ali i trenerskim znanjem, iskustvom i izborničkim umijećem taktčkog slaganja, kao i stvaranja homogene grupe uspio izvući preko 90% potencijala iz nje i uvjeriti igrače i čitavu javnost da su sposobni biti prvaci svijeta.

Ostali izbornici izvlačili su nekih 60-70 %, ali često iz slabijih generacija.

Isto tako faktor koji je činio razliku zove se Davor Šuker.

Nogomet je prvenstveno igra na golove, i sva ljepota i ostali elementi su sekundarni u odnosu na soposobnost da postigneš gol više od protivnika, bez obzira na kakav god način. Tu je Šuker bio fenomen sa nevjerojatnom sposobnošću koji je imao prosjek od skoro gola po utakmici. Sad bi nam bila idealna nadopuna da možemo zamijeniti recimo Rakitića, Kovu, Broza, Badelja, Roga ili više njih za jednog Džeku.

 

Po toj najvećoj vrijednosti u nogometu, postizanja golova, čini se da je Kramarić taj koji trenutno donosi taj najvažniji element, i vjerojatno bi on uz Lovrena, Modrića, Rakitića i Perišića trebao biti ta kičma  ekipe koja bi trebala igrati po defaultu, a ostala mjesta bi trebalo složiti kao nadopunu njima.

poanta je bila u tome da danas nemamo igrača u veznom redu koji može "poludit", koji će smislit nešto neočekivano, originalno, neku podvalu, nešto što će iznenadit protivnika. Svi su igrači zadatka. Svi su vrlo dobri veznjaci, taktički odgovorni i naviknuti na to da oni ne rješavaju utakmice i da što prije i bez kompliciranja dodaju loptu nekom tko će riješiti utakmicu. Zbog Modrića smo izmislili predasistenciju

 

 

evo čitam sad da Rakitić razmišlja o napuštanju repke. Umorio se u tridesetoj. Još više me zaprepastilo kad sam vidio da je skupio već 91 nastup.

91 nastup, a nitko živ se ne može sjetiti pet

Naravno da smo 1998 imali sreće kako db kaže al kolko god to patetično zvučalo sreća prati hrabre. 
Ona ekipa je bila puna faca, frajera i imali su Ćiru koji ih je znao motivirati i pretvoriti u ekipu, klapu iako je to bio ego do ega. 

Usporedi to s ovom ekipom, s kapetanom ne sjećam se, s Lovrenom koji čita šaliće, s Rakitićem kojem se više ne da.. Ne znam ova ekipa je možda kvalitativno čak i bolja ali nema ono nešto. A kako i ian kaže, nemamo ni game changera poput Šukera. Sreća ne sreća kako god došli do tog trećeg mjesta nema smisla stalno uspoređivati svaku momčad s onom. 

Naravno da je Šuker i tad bio ljigav, kao i Štimac, al kao ekipa su bili face. 

Kako god bilo, ako bude debakl i ove godine možemo slobodno govoriti o uludo potraćenoj generaciji. Kao i rukometu. 

Dobili slabašnu Jamajku, jedva Japan

Rumunjsku tada jaku ali i dalje Rumunjsku na penal koji stvarno teško da je bio. Da sam Rumunj pamtio bi ga godinama.

 

Njemačku nakon crvenog kartona i nakon što je Ladić poskidao čuda te naravno demotiviranu i dosta nezainteresiranu Nizozemsku za treće mjesto što uvijek bude neka drugačija utakmica ali na koncu ta je možda i jedina di smo stvarno pokazali neku snagu kontra vrhunske momčadi.

 

Na kraju kad se sve podvuce... imali smo stvarno dosta reće...

Ja bi mijenjao naš cijeli "najbolji vezni red na svijetu" za killer napadača koji će iz ničega napraviti nešto i zabiti gol.

 

Zadnji takav nam je bio Eduardo, a sad nam je najbliži tome Kramarić - iako je on meni sličan tip igrača kao Thomas Muller iz Bayerna koji je napadač iz drugog plana (glup izraz, ali šta ćeš)

 

Možda bi Rebić kao čista špica bio korisniji nego kao krilo jer se tu previše zaletava i često gubi lopte u ključnim trenucima a kad ga ne ide onda brzo poživčani i krene radit faulove.