Ovo kod 0:18 kad mu gauco nagazi nogu i to bas malo zesce (nije to noga Müllera, vec Mascherana), pitam se da li ga je Mandzukic toliko izprovocirao pa zato ostao miran ili je stvarno emocije sadrzio odnosno eksploziju usmjerio prema unutra u dobrobit reprezentacije - onda svaka mu cast jer bas kod njega se uvijek bojim da cemo dobiti crveni i nepotrebno zaj... cijelu utakmicu.

Mene najviše smeta što zbog svih prijašnjih godina stalno imam osjećaj da ako ćemo ispast da će to biti nesretno -

Turska, pa skupina sa 2 finalista, pa krađa protiv Španjolske, pa Portugal 2016., krađa protiv Brazila 2014... da vjerujem da nas Danska ili bilo tko od idućih protivnika mogu pošteno nadigrati pa da stvarno nemamo za čime žalit ne bih se sekirao, ovako kao da samo čekam neku tragediju... 

Mislim da godinama nemamo sreće i da će se sve jednom vratiti, a kad vidjet ćemo.

Za 2014 zbilja nemos rec, nabili nas meksikanosi posteno 

Ne treba raditi nikakvu euforiju. Naravno da sad mediji pumpaju i ekipa koja prati nogomet mjesec dana svake 2 godine u tome sudjeluje a prvi će zaboraviti na to ili pljuvati ako ispadnemo. Siguran sam da Dalić radi sve da se to ne proširi na igrače bez obzira kaj su oni svjesni euforije u zemlji. Dobri smo, ali još nismo ništa napravili. 
Mislim da je četvrtfinale optimalan rezultat za ovu ekipu, sve iznad toga bilo bi sjajno, veličanstveno. 

Kad krene knock out faza sve prije toga se zaboravlja. Mi smo i 2008. i 2016. igrali super u grupi i onda ispadali od lošijih ekipa. Valjda smo sad dovoljno zreli, a mislim da imamo i boljeg izbornika. Danska do sada ništa posebno, tipična radna ekipa s jednim top class igračem, ali svejedno, da ih prođemo moramo biti na nivou ko protiv Argentine.

ako ispadnemo od momčadi koja je u našem kvalitativnom razredu opet ništa, stisnut ćemo ruku i sportski čestitati boljem rivalu. 

lagano bi sada trebale kreniti analize danske.. ja nemam pojma kakvi su. ono malo sto sam gledao je bio defenzivni blok i kontre.