https://telesport.telegram.hr/analize/kapetan-moro/
Nedavno sam imao priliku vidjeti izvještaje jednog velikog europskog kluba o nekolicini naših igrača. Jedan od njih je bio sastavljen kada je Mori bilo samo 16. U njemu je dobio sve najviše ocjene za tehničke i taktičke elemente, ali je skaut — koji nije došao na pola sata, nego je pratio 18 uzastopnih utakmica u klubu i reprezentaciji — napisao da mu nedostaje prisutnosti na travnjaku, komunikacije i utjecaja na suigrače. Točno je napisao čak i predviđanje da će se Moro razvijati na način da će se spustiti s desetke na poziciju zadnjeg veznog, ali dao mu je negativnu ocjenu zbog toga što nije bio vokalan. Vidio je sve što je trebao vidjeti, ali ga nije dovoljno čuo na terenu.
Čovjek je u dobroj mjeri bio u pravu. Čak i mirni igrači poput Luke Modrića i Andree Pirla povremeno usmjeravaju suigrače i komuniciraju s njima, čujete ih kako viču kada nešto nije dobro i itekako reagiraju prema suigračima kada stvari krenu nizbrdo. Moro nije bio takav, on je bio gotovo pa potpuno tih.
Ono što taj skaut nije primijetio jest da je Moro kapetan. Bio je kapetan U-17 i U-19 selekcije i sada je kapetan U-21 reprezentacije. Nije bio najbolji na terenu, od najranijih dana je Josip Brekalo iskakao kao najtalentiraniji igrač kojeg je pratila najveća fama u tom godištu, ali je uredno Moro bio taj kojeg su suigrači birali za nositelja vrpce.
Poanta anegdote o Zidaneu s početka teksta je u tome da je Moro utakmicu protiv Švicarske na U-21 Euru odigrao jako slično onome kako je igrao Zidane. Jasno, nitko ne uspoređuje klasu i karijeru koju je imao Zidane s onim što je Moro napravio ili će tek napraviti u karijeri. Nije poanta niti u usporedbi stila igre. Jedina je poanta u tome kako je Moro odradio utakmicu u kojoj nije bilo niti gram sumnje tko je vođa momčadi, a gotovo da nije izgovorio niti jednu jedinu riječ.
Njegova individualna statistika je impresivna. Za 76 minuta na terenu je zabio gol i servirao je asistenciju za Darija Vizingera. Usto je dominirao veznim redom i dobio 7/8 duela, a bio je iznimno točan u okretanju strana s 5/6 dugih lopti. Blokirao je jedan udarac, oduzeo dvije i presjekao tri lopte. Ukratko, odradio je sjajnu utakmicu.
Međutim, još impresivnije su bile njegove odluke na terenu. Nikola Moro toliko dobro razumije nogomet da može u samoj utakmici raditi stvari kojima suigračima olakšava igru. Postavljanja, dodavanja koja suigrač, kao, mora uloviti, a zapravo ih Moro na taj način bez riječi pomiče u odgovarajuću poziciju, taj ključni metar ili dva lijevo-desno za koji tek kasnije shvatiš zašto je bio bitan nakon trećeg ili četvrtog dodavanja.
Razina U-21 nije kadetska, ali još uvijek nije ni seniorska i nije ona elitna na koju Moro u budućnosti puca. Ovdje još može rješavati stvari sam, dok je u seniorima u situaciji u kojoj to neće moći jer igra na takvoj poziciji. To ne znači da Moro u seniorima više neće moći biti vođa momčadi ili da se mora derati po travnjaku i mahati rukama. On je tihi kapetan, to je dio njegove osobnosti i to — očito, s obzirom na to koliko je puta bio kapetan — njegovi suigrači cijene. Ali svakako će morati naučiti pokrenuti momčad kojoj ne ide jer tada njegova suptilnost u odlukama i razumijevanju igre nije dovoljna. Kad se bude lomila neka buduća utakmica koju ne može riješiti asistencijom, neće sebi moći dozvoliti da bude tih, morat će naći način da vodi suigrače.
Čak i bez toga, Moro će napraviti karijeru. Već sad igra na ozbiljnom nivou i — da imamo nešto drugačiju politiku planiranja budućnosti i prioriteta u omladinskim selekcijama — trebao bi biti legitimni član A selekcije reprezentacije te u ovom trenutku logični izbor kao zamjena za Marcela Brozovića. Koliko će ta karijera u konačnici biti velika i koliki će mu biti konačni limit ovisi o tome koliko će Moro biti dobar vođa, a ne igrač.
Kada ga gledate dovoljno dugo, postane vam jasno da je već sada dovoljno dobar igrač i da na taj svoj suptilan način radi sve oko sebe boljima, ali da bi to primijetili i svi ostali, mora napraviti bum kojim će se istaknuti i koji će mu otvoriti vrata najvećih momčadi. Momčadi koje, budimo iskreni, i ne gledaju previše prema Rusiji.
