Znam, mislio sam figurativno.

( osim ako ta formacija nije plan B,C, ili D)   

Nemamo mi nikakav plan, velike reprezentacije imaju citav sustav koji je razradjen, gdje se i klupski treneri savjetuju kako odgajati igrace na nacin da se uklapaju u reprezentaciju, recimo Belgija ima ljude u savezu kojima je to posao. Slicno je sa Italijom, nemaju oni kombinatoriku i igru iz prvog dodira jer im je to palo sa neba, nego su naucili.

Bila je i Francuska losija ekipa od nas u finalu. Tko te pita. Bitan je samo rezultat.

Zamisli ti te tragedije da je jedna Spanjolske nas Hrvate izdominirala. Zar je to nedopustivo?

Dalić je za sve to kriv.

kako losija ekipa, koja mitomanija, pa zabili su 4 gola i mogli su trpat i dalje da nisu ekipa koja se zadovolji vodstvom

Kad se slegnu dojmovi, možemo konstatirati da Hrvatska (ipak) više nema reprezentaciju za sam vrh svjetskog nogometa, niti će je u skorije vrijeme imati, ali i dalje imamo dovoljno kvalitete da budemo konkurentni jačim i renomiranim reprezentacijama. Dakako, postoje detalji koji su uočljivi – obrana ne izgleda bajno unatoč provjerenim igračima poput Vide, Lovrena pa i Ćalete Cara; Modrić očekivano gubi na svježini, a izostanak Perišića čini se kao veliki hendikep. Također kohezija unutar momčadi nije dosegnuta, to je i rijetkost. No i dalje posjedujemo kvalitetne pojedince koji mogu u svakom trenutku iskočiti; uz već iskusnog Kovačića (od kojeg se ipak očekivalo više), sve više pokazuje Vlašić, a tu je i jocker s klupe Oršić. Tu je i vrlo mladi Gvardiol kojeg treba „nabrusiti“. Važno je da se nije ponovio onakav pad kakav se zbio prije dvadeset godina odlaskom brončanih Vatrenih, a razloga za optimizam imamo. Jako je bitno za stabilnost i mirnoću ekipe ostanak Dalića na klupi. Možda sam malo dosadan u obrani izbornika Dalića, ali on se dokazao kao uspješan stručnjak. Čovjek možda nije vrhunski trener top-klase, ali dovoljno je pouzdan da zna odraditi svoj posao. Mirnoća i rutina koju pokazuje ulijeva povjerenje, a to je jako bitno za kontinuitet. Dokazao je u više navrata kako ima tu žicu da podigne ekipu iz naizgled loše situacije, što mu daje za pravo da kormilari ovim čak i pomalo poljuljanim brodom. Mislim da bi bilo loše ići u eksperimente sa skupim strancem na klupi, ljudi iz Saveza su svjesni kako bi to u ovom trenutku bio previše riskantan potez, a i među domaćim trenerima sada već ima kandidata koji bi mogli uskočiti ako negdje zaškripi. No treba ostati na zemlji, biti realan i ne padati u euforije nakon jedne veće pobjede, niti postati žrtvom nerealnih ambicija.

Ljeto pred nama dat će nam odgovore. Je li primjerice Rebić nakon ovog istupa prekrižen ili kako se uopće Kramarić može uklopiti u tim – sve je to dio „folklora“, a razvoj situacije pokazat će tko je bio u pravu. Predstoje nam jako bitni dvoboji protiv Rusije, Slovačke i Slovenije – zadaća je uistinu izazovna, no reprezentacija je na njih spremna (ili će barem biti u tom trenutku). Realni cilj jest plasman u Katar. Neće biti lako, pogotovo ukoliko najesen izgubimo pokoji bod, no ne kaže se badava „Na muci se poznaju junaci!“