Vjerojatno sam jedan od većih kritičara Dalića od samog početka, čak sam pola prošlog prvenstva više manje do finala kritizrao igru kako ne stvaramo prilike jer igramo ili na neki presing te grešku protivnika ili smo 35 m od gola sa jalovim posjedom, te sam stalno pisao kako imamo visoku realizaciju iz malo šansi. Recimo 6 golova u skupini 2018 iz 9 udaraca u okvir( jedan penal)....
Čak smo se na SP plasirali autogolom Rusa....
No, realno ako uzmemo broncu uz srebro mi smo praktički na 3 medalje u 24 godine, tj. 6 nastupa na Svjetskim prvenstvima što je nadrealno. Jesmo mogli više, jesmo svakako stoji kad smo tako daleko došli. No, sjećam se 2016 smo proglašeni najboljom momčadi skupina i zaista mislim da smo mogli do kraja, pa eto nakon stative se lopta odbila u kontru Portugala i dobili smo gol. Nismo imali ni Lovrena...
Onu 2008 neću ni spominjati, koja je šansa da nam uđe jedan takav udarac u gol...Vjerujem da smo mogli preko Njemačke ponovno do finala. Dva prvenstva koja su samo nama ostala u sjećanju da smo igrali dobar nogomet, svi drugi pamte Španjolce, Portugalce i eventualno Francuze te Nijemce.
Kako god bilo rezultat je fantastičan s obzirom na očekivanja, no mi zaista imamo vrhunske nogometaše i uvijek treba težiti onom većem cilju. Ako smo na 3 prvenstva bili tako blizu, vjerujem da možemo i do onog zlata.
Što se Dalića tiče, on je odličan motivator i zna ujedniti igrače te svlačionicu staviti na svoju stranu. Međutim, napad ne zna složiti kao još neke stvari. Njegova najveća greška i to debela što nije želio uzeti ni jednog iskusnog pomoćnika, već se okružio sa ljudima koji klimaju na njegove ideje.
Sad razumijem da je želio sa iskusnim igračima bivšim kontrolirati svlačionicu, no jedno iskusno ime koje bi mu posložilo napad, a on bi i dalje bio glavni bi nas možda odvelo do tog dugo iščekivanog zlata. Po meni uz sav taj govor o poniznosti, bojim se da ga je pojeo ego gdje je želio sve sam. Čak je nedavno izjavio kako prošlu momčad nije on birao, već prethodni izbornik. No, ovo prvenstvo je njegov izbor. Kritike u svemu nije dopuštao, a momci su se borili kao lavovi, no ovakav pristup strašno troši momčad.
Dvije glave su pametnije od jedne, a iskreno ne vidim tu ni Olića, ni Ćorluku, ni Mandžu kao neke ljude od savjeta. Ako se dobro sjećam Čačiću je pomoćnik bio Šimunić, Kovaču njegov brat...
Barem ona zanimanja gdje se krećem, nekad je zamjenik tj. pomoćnik stručniji od samog gazde tj. glavnog. Dok se ovaj šmuca po sastancima, ovaj vodi čitav biznis. Taj luksuz si može dopustiti jedan Carlo Ancelotti da si stavi sina, ali lik je ponajbolji trener u povijesti. No, ostali, osobito naši bi više trebali paziti tko sve ulazi u stožer.
Uzeti tu broncu kako god znamo...Imamo dan odmora više, psihički se možemo više oporaviti.
