I onda ti dođe kontra, onda si ti meta i tebe vrijeđaju tribine, ne zaštite te javno kolege i povučeš se jer si se uvrijedio. Hvala, Marko, na svemu, na doprinosu u Katru, na povremenim dobrim utakmicama, ali zaista si jedna obična nezrela dječja pičkica.

Sjetim se Rakitića kojeg je svaki izbornik drugačije koristio, sjetim se Kovača koji je prozivao igrače jer nema Gustava, sjetim se Modrića što je sve istrpio (isto svojom krivnjom, doduše), Kranjčara, Pranjića, Olića pa i jednog jadnog Strinića, svi su muški podnosili kritike, neodobravanje javnosti, stravične komentare i u novinama i na portalima i na tribinama... Ali su svi muški to podnosili, preuzimali odgovornost i bili primjer drugima kako se boriti i ići dalje zbog ove zemlje. Netko je borac i ikona, netko je papak i uvrijeđena frajlica.

Mogli bismo završiti priču s Livajom. Nije ni prvi ni zadnji igrač koji se oprostio iz ovog ili onog razloga. Rakitić još igra dobro, 4 godine nakon, pa nitko ne plače, a nositelj momčadi je bio, prvi uz Modrića (nafunjio se što on nije kapetan, da se Modrić oprostio, ostao bi rekao je). Igrač nikada nije iznad reprezentacije i to je to. Livaja je bio bitan iz simboličkih razloga zbog toga što predstavlja u HNL-u i na jugu, no nije bio senator do mu se posebno ide u susret i tepa. 

Zamijenite ime Livaja s imenom Brekalo ili Halilović i da se sve jednako odigralo. Da Brekalo očekuje poseban razgovor s izbornikom, pa da traži se posebno staje iza njegove reakcije prema igraču. Bio bi torpediran bez pardona. Livaji se titralo isključivo zbog odnosa Hajduka prema Savezu koji je uvijek na klimavim nogama.