Pa jesmo, dosta velika smjena bitnih igraca, tu nema ne samo Rakitica i Mandzukica, nema vise ni kiksera Lovrena (koji je, interesantno, najbolje utakmice za reprezentaciju odigrao od 29-30 godine na dalje) nema Vrsaljka, Olica, Srne, sve klase koje su odlazile s vremenom.
Sustina je da nasi mladi igraci tek trebaju pokazati kvalitet, ima ih dosta koji puno mogu i neki ce uspjeti neki nece. To je uvijek prica kod nas kad odu ovi najbolji kao jao vise nemamo takve igrace. Perisic je u godinama ovih nasih mladih igrao u belgijskoj ligi a u reprezentaciji grijao klupu, ista prica Rakitic u Schalkeu, za njega se do Rusije pricalo i analiziralo "ne zna mu se mjesto na terenu".
Niti smo tada znali da ce oni biti vrhunski nogometasi kasnije, niti sada mozemo znati dosege nasih mladih igraca sutra.
Nasi uspjesi u Rusiji i Kataru mogli su lako biti i neuspjesi, ne zaboravimo kroz kakve iglene usi smo se provlacili. Isto tako, mi smo najbolji turnir igrali 2016. pa ispali, a sigurno bolji turnir sa boljom igrom nego 2018.
2008. zreli za finale, pa kurko, epsko ispadanje od Turske.
Vatreni su 1996. igrali dosta bolje nego 1998. ali nisu uspjeli prijeci Njemacku.
To su nijanse, a ono najvaznije, uvijek smo tu negdje. Konkurentni.
I sa najlosijim generacijama, igrali smo na prvenstvima, ono 2002. ili 2004. godine je bilo dosta problematican roster, vezni red Rosso Leko Jerko Bjelica. Pa opet isli na EP i za malo tukli Francuze.
Kod nas je ionako kvalitet pojedinaca u drugom planu, uvijek smo igrali dobro zbog odlicne kemije u momcadi i odgovornosti pojedinaca prema dresu nacionalne vrste. Zato je Dalic pun pogodak, ne neki znalac ali momcad je naspanovao do daske.
[uredio Švaba Miškovac - 18. studenog 2023. u 22:48]